Share

Negativni trend se nastavlja prirodni prirastaj federacija BiH mart ozujak 2016

federacija prirodni prirastaj mart 2016

Negativan prirodni priraštaj u BiH: Rode odnose djecu

Podaci o prirodnom priraštaju svih zemalja u regionu, izuzev Kosova, ukazuju na negativnu stopu. Takvu stopu pokazuju i podaci iz Bosne i Hercegovine. Novo vrijeme se u jednom od prošlih brojeva bavilo problemom iseljavanja stanovništva, a u ovom broju donosimo priču o njegovom izumiranju

Prema izvještaju Ujedinjenih naroda, pod nazivom “Izgledi za stanovništvo u svijetu: Revizija 2015”, u Bosni i Hercegovini će očekivani pad broja stanovnika do 2050. godine iznositi 19,5 posto. Ni predviđanja drugih organizacija koje se bave strateškim istraživanjima nisu nimalo ohrabrujuća. Neka od njih govore da će za 500 godina stanovništvo izumrijeti na ovim prostorima.

Demograf i statističar prof. Hasan Zolić ne dovodi u pitanje takve navode. Naprotiv, upozorava na to da će se oni i obistiniti nastavimo li s dosadašnjom praksom.

“Podaci o prirodnom priraštaju zemalja u regionu, izuzev Kosova, ukazuju na negativnu stopu. Sa zapadnim zemljama, naprimjer, nije takav slučaj. Francuska ima pozitivan prirodni priraštaj, Švedska, Slovenija, Njemačka, također su tu negdje… Međutim, šta je kod njih dobro? Bez obzira na to što neke zemlje imaju negativan prirodni priraštaj, one mogu nadomjestiti taj manjak stanovništva useljavanjem. Imaju radna mjesta i ljudi dolaze, mogu ih zaposliti. A šta ćemo mi? Koga mi možemo dovesti, odnosno kako ćemo useljavati ako nemamo radnih mjesta ni za ovo stanovništvo? Hoću da kažem da su oni u pogodnijoj situaciji nego mi”, upozorava prof. Zolić za Novo vrijeme.

56224-ig
Negativan prirodni priraštaj

Iako je prirodni priraštaj tema neodvojiva od iseljavanja stanovništva, u ovom broju Novog vremena ipak ćemo se fokusirati na to pitanje, s obzirom na to da smo već u nekom od ranijih brojeva problematizirali iseljavanje stanovništva.

Prof. dr. Hasan Zolić napominje da sve više gubimo stanovništvo i da je velika razlika u prirodnom priraštaju u korist umrlih te, vodeći se apsolutnim pokazateljima, uočavamo da Bosna i Hercegovina svake godine gubi jedan srednji grad, “evo, reći ćemo otprilike, Olovo”.

“Negativan prirodni priraštaj, koji je već godinama svojstven Bosni i Hercegovini, nastavljen je i u 2015. godini, a počinje već od 2006. godine u Federaciji BiH, odnosno nešto ranije u RS-u. I kad posmatramo Bosnu i Hercegovinu u cjelini, možemo kazati da ona gazi u smjeru negativnog prirodnog priraštaja i on se iz godine u godinu povećava. Moram kazati da je on dosegao kulminaciju u 2015. godini. Očekivao sam da neće biti ovako visok rast negativnog priraštaja. No, on je zaista je visok, a stopa nataliteta je smanjena. Stoga je ta disproporcija sve veća u korist umrlog stanovništva”, upozorava on.

Prof. dr. Tarik Zaimović s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu navodi da je vrlo važan indikator takozvana stopa prirodnog priraštaja odnos broja živorođenih i umrlih u Bosni i Hercegovini, međutim, to se također mora posmatrati na osnovu nekoliko dimenzija.

“Nije pitanje je li više novorođenih ili umrlih kao egzaktna brojka – oduzmi me i saberi me – nego struktura tih brojki. Kad posmatrate koliko se djece rodilo, pritom također morate uzeti u obzir odliv djece, te koliko ih je ostalo u Bosni i Hercegovini. Nama migracije odvode najvažniji dio stanovništva koji nam pravi tu takozvanu populacijsku piramidu, koja otprilike izgleda kao mali debeljko. Šta hoću reći? Imamo situaciju u kojoj se iz države odvlači važan dio stanovništva i onda nam populacijska piramida stoji naopako, a trebalo bi da je obrnuto”, kategoričan je prof. Zaimović.
Populacijska politika

Bosna i Hercegovina nema jasno razrađenu populacijsku politiku na državnom nivou, kakav je slučaj, naprimjer, u zemljama Zapada. Stoga su važna demografska pitanja, prema Dejtonskom sporazumu, prepuštena nadležnosti entiteta, odnosno kantona.

Prof. dr. Hasan Zolić napominje da su pojedine zemlje Zapada koje stimuliraju natalitet uspjele ostvariti pozitivnu stopu prirodnog priraštaja zahvaljujući mjerama na državnom nivou.

“Naš problem je u u tome što nemamo takvih mjera, a one koje imamo ne primjenjujemo. Republika Srpska ima svoje zakone na osnovu kojih, istina više na papiru, pokušava raznim mjerama donijeti olakšice porodici s ciljem njenog povećanja i sl. Takve olakšice također pokušava donijeti i porodiljama, međutim i to je nešto što je uglavnom samo slovo na papiru. Jer nedostatak sredstava u Republici Srpskoj ukida te beneficije koje su na papiru. Stoga Republika Srpska ne realizira mjere koje su predviđene dokumentima.

Kad je riječ o Federaciji BiH, to je više na nivou kantona. Svaki kanton ima svoju politiku. Drugim riječima, imamo kantone kakvi su, primjerice, Kanton 10 i Unsko-sanski kanton, u kojima ne postoje nikakve budžetske olakšice za dijete (dječiji dodatak) niti za majku (porodilju). Neki od ovih kantona nešto realiziraju kad je riječ o tim podsticajima, naprimjer Kanton Sarajevo. Međutim, usprkos tome, u Federaciji se pojavila bijela kuga, pa imamo situaciju da je samo u Kantonu Sarajevo malo pozitivnija stopa, znači da je više rođenih nego umrlih. Istu situaciju imamo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Ali to je toliko minorno u odnosu na negativna kretanja u drugim kantonima, pa posmatrajući Federaciju BiH kao cjelinu, uočavamo da i ona iskazuje tu negativnu stopu prirodnog priraštaja”, kazao je prof. Zolić za Novo vrijeme.

Naglašava da Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu politiku te da su svi pokušaji da se osiguraju isti uvjeti za ženu porodilju na nivou Federacije BiH dolazili uglavnom od određenih udruženja.

“To je dobra ideja, samo ona mora naći svoje mjesto u tim zakonskim osnovama. E sad, postoji tu razlika između žena koje rade, pa poslodavac mora osigurati ta sredstva kad je ona na porodiljskom bolovanju; međutim, za žene koje ne rade naknada bi se morala osigurati putem određenih budžetskih sredstava. A to se mora na neki način jedinstveno urediti za Federaciju; ako bude različito na nivou kantona, opet će sve biti više na papiru nego stvarno. Dakle, da se ženama koje ne rade osigura da i one imaju određena sredstva tokom porodiljskog bolovanja”, istakao je prof. Zolić, dodavši da je riječ o samo jednoj politici, pa bi druga politika trebala biti vezana za pitanje djeteta.

“Dvije su politike, jedna je o pitanju majke, a druga je vezana za dijete. Također smatram rješenje treba da bude jedinstveno za djecu, da imaju taj dječiji dodatak, čak i neke stimulacije u slučaju da porodica broji više djece. I to se treba riješiti jedinstveno, na nivou Federacije BiH. Međutim, ti zakonski propisi nisu vidjeli svjetlo dana i smatram da je ta populacijska politika kod nas na veoma niskim granama. Šta se radi? Evo, u Kantonu Sarajevo imamo načelnika jedne općine koji sad, pred ove općinske izbore, izdvaja za majku drukčije prihode nego neka druga općina. To je kao kad Djed Mraz donosi paketiće. To nije sistem. To su politike koje su ograničene i one ni na koji način ne garantiraju unapređenje toga sistem, odnosno osiguravanje uvjeta za povećanje nataliteta.

To je jedan od problema kod nas u Bosni i Hercegovini. Smatram da je trebalo iznaći način na nivou Bosne i Hercegovine, barem da postoje neke smjernice jedinstvene za cijelu Bosnu i Hercegovinu kad je riječ o pitanju nataliteta, porasta stanovništva itd.”
Kratkoročna rješenja

Prof. dr. Tarik Zaimović s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu pak smatra da je moguće imati administrativna rješenja, povećavanje populacijskih programa podsticajima i na druge načine, ali to su sve mjere ograničenog dometa i vrlo kratkog efekta.

“Znači, takva politka ne može dugo opstati. Ovdje se jedno mora tolerirati: uloga žene u Bosni i Hercegovini je danas značajnija nego što je bila uloga muškaraca u aprilu 1992. godine. To je ono što stalno zaboravljamo, a ne može se opravdati, nema matematike. Kao što nije bilo matematike da ja 1992. godine odem ispred Skupštine s papovkom i 13 metaka i čekam tenk – tu nije bilo kalkulacije. Da sam kalkulirao, ne bih nikad otišao, koji bi luđak otišao s papovkom na tenk?! Ali, pošto nisam kalkulirao, neka je ravnoteža htjela da ta Skupština ostane tamo gdje jest. E, također danas trebamo prestati kalkulirati i početi razmišljati o budućim generacijama. Jer trenutno plovimo na talasu kredita koji će plaćati naša djeca. A to ne mogu isplatiti. Nema kalkulacije”, kategoričan je prof. Zaimović.

56224-egida
Nijedan problem ne dolazi sam

Kako smo već istakli, osim negativnog prirodnog priraštaja, Bosna i Hercegovina brine i drugu brigu, a to je iseljavanje stanovništva. Prof. Zolić na to gleda kao na velik problem, odnosno kao na nešto nenadoknadivo.

“Iz Bosne i Hercegovine je prošle godine otišlo više od 100 hiljada ljudi, a što je najgore, odlaze mlađi kadrovi, te to vrlo negativno djeluje na radni kontigent. Znači, smanjuje se radni kontigent, a također negativno djeluje i na buduće kretanje nataliteta, jer su to ljudi koji su u fazi reprodukcije, odnosno rađanja stanovništva. Shvatite, to su veliki problemi za nas ovdje.

A da ne govorim o smanjenju radnoaktivnog stanovništva. Ko će sutra izdržavati ove penzionere. I danas je jedan penzioner na jednog zaposlenog; ko će ih sutra izdržavati, izdvajati sredstva za zdravstvo, penzije?”

Izvor: Novo vrijeme

 

 

 

Relevantni clanci

Leave a comment

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.