9. March 2014.

Bilans privatizacije u Bosni lista unistenih preduzeca i privredni kriminal

Share

Bilans privatizacije u Bosni lista unistenih preduzeca i privredni kriminal

Na istim ovim novinskim stupcima, prije tačno godinu, reditelj Sulejman Kupusović poigrao se riječima i režirajući stvarnost kazao da će katastrofalno stanje u BiH trajati sve dok narodu ne dođe iz guzice u glavu!

Bosancima i Hercegovcima je ovih februarskih dana 2014. došlo u glavu! Toliko su osiromašeni da im se iz džepova više nema šta ukrasti. Pokušavaju sačuvati barem još dostojanstvo i promijeniti beznadežno stanje koje više trpjeti ne mogu. Prije tačno godinu dana objavljeno je istraživanje uzroka sramnog nesrazmjera resursa države i životnog standarda građana. Uzrok je vrlo jasan: „udruženi zločinački poduhvat“ nad egzistencijom građana počinili su SDA, SDP, SBiH, HDZ BiH, SNSD, SDS, stranke koje su dvije decenije dijelile „izborni plijen“ u BiH.

Zbog kriminalne, pljačkaške privatizacije, diletantizma, zloupotreba i ličnog bogaćenja, utihnule su mašine u stotinama proizvodnih hala, privrednih giganata svjetskog glasa, ugašeno je na stotine hiljada radnih mjesta, isto toliko ljudi ostalo je bez šanse da zaradi hljeb.

Lopovi i diletanti postali su gospodari i onog dijela novca koji je „malom čovjeku“ doticao taman da ne umre od gladi i da se drži pokornim. Tako je dosadašnja federalna vlast, zarad interesa nekoliko porodica i tajkuna, dozvolila da od oko 14 milijardi KM procijenjene vrijednosti državne imovine, čak devet milijardi bude „kupljeno“ bezvrijednim certifikatima!

Danas skoro da i ne postoje „Krivaja“, „Agrokomerc“, FAMOS, „Šipad“, „Sarabon“, „Soko“, TAS, Fabrika duhana Mostar… Balansiraju na ivici propasti „Hidrogradnja“, „Pretis“, „Igman“, „Vitezit“, Koksno-hemijski kombinat Lukavac.

Još niko nije odgovarao za sumnjivu privatizaciju „Energopetrola“, „Feroelektra“, „Granita“, „Zraka“, „Žice“, „Energoinvesta“, „Unisa“, “Polietilenke”!?

Gubitak državnog kapitala u zvorničkom „Biraču“, naftnom sektoru RS, zeničkoj „Željezari“, „Polihemu“, „Aluminiju“ mjeri se najmanje tri milijarde KM. Upitno je više od 7.000 radnih mjesta!

Bivši velikokladuški prehrambeni gigant „Agrokomerc“ zapošljavao je nekada 13.000 ljudi i izvozio robu širom svijeta. Danas se oko 500 ljudi formalno negdje evidentira kao zaposlenici. Dugovi „Agrokomerca“ premašili su 150 miliona KM.

Ovo su ostaci nekada superuspješnih bosanskohercegovačkih firmi.
Fotografije objavljene na Facebook stranici „Tražimo ostavku lopovske vlasti“

Fabrika motora Sarajevo (FAMOS) prije rata zapošljavala je 12.000 radnika u 12 svojih tvornica širom BiH. Godišnja zarada bila je 15 miliona dolara samo od prodaje motora i dijelova “Mercedes-Benzu”.

FAMOS danas propada, zapošljava manje od 50 ljudi, a iz njegovih pogona tokom i nakon rata pokradene su sve mašine.

Promrzli i gladni

Nekadašnji TAS (Tvornica automobila Sarajevo), nastao 1969. godine, proizvodio je godišnje 40.000 vozila. Nakon rata u pogonima TAS-a, obnovljenim uz pomoć „Volkswagena“ i „Škode“, obavljala se najjednostavnija montaža automobila, tzv. SKD montaža. No, zbog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH s EU, potpuno su ukinute carinske takse na uvoz novih automobila te su tako vozila koja izlaze iz vogošćanskih pogona prestala biti jeftinija od uvoznih, a samim tim i konkurentna na bh. tržištu.

Kolona promrzlih i gladnih radnika danas je jedina asocijacija na spomen Fabrike namještaja „Konjuh“ iz Živinica. Danas propadaju, a do rata su važili za svjetski renomiranog proizvođača namještaja.

Za sve dobro kriva je „Krivaja“! Slogan je ovo koji je prije rata pratio TV reklamu o ovoj nekada izuzetno uspješnoj zavidovićkoj kompaniji, čiji je namještaj krasio domove ne samo Bosanaca i Hercegovaca nego i Francuza, Nijemaca, Britanaca… Ova firma je, nakon što je potpuno uništena u ratu, dokazala kako se može dići iz pepela.

Neposredno nakon rata “Krivaja” je ostvarivala desetine miliona eura izvoza, zapošljavala 4.000 radnika i sigurno krčila novi put do uspjeha. Ponovo je „Krivaja“ hranila grad.

No, kriminalnim modelom privatizacije firma je dovedena do propasti, nastale su dvije „Krivaje“, od kojih je jedna kasnije brisana iz sudskog registra, a danas ne radi nijedna. Radnike niko i ne pita od čega žive.

Najveći među nekadašnjim bh. privrednim velikanima zasigurno je sarajevski „Energoinvest“. I ovo nekada najreferentnije ime naše privrede sada grca u dugovima. Zbog privatizacije dijelova nekadašnjeg sistema, domaća tužilaštva bi imala posla narednu deceniju.

„Energopetrol“, naša naftna kompanija osnovana davne 1960. kao dio korporacije „Energoinvesta“, nakon rata je sistemski uništena, a potom budzašto data hrvatsko-mađarskom konzorciju INA-MOL.

Istraga Tužilaštva Kantona Sarajevo o privatizaciji „Energopetrola“ pokrenuta 2009. još nikog nije dovela na optuženičku klupu.

Mostarska fabrika aviona „Soko“ namjenski i organizacijski je pripadala vojnoj industriji bivše SFRJ. Samo tokom 1958. u „Sokolu“ je uspješno proizvedena i isporučena serija od 35 aviona! Nakon agresije na BiH i ova firma je privatizacijom odvedena u propast. Od nekadašnjeg giganta koji je upošljavao oko 8.000 radnika, danas je ostala samo sjena.

Polemike o mostarskom „Aluminiju“ već deceniju i po samo su posljedica krivo postavljenih teza kojima se više niko ne želi baviti. A zasigurno postoji dovoljno sumnji u zakonitost poslijeratne registracije imovine „Aluminija“.

Rafinerije i „Birač“

Revizija vlasništva koju je inicirao tadašnji direktor Mijo Brajković tokom priprema za privatizaciju poslužila je kasnije kao temelj pregovora o prodaji ovog aluminijskog kombinata. Vrijednost „Aluminija“, a procjenjivana je svojevremeno na 1,4 milijarde maraka, po ko zna kakvim metodama svedena je na 310 miliona!

Zenica danas ima „ArcelorMittal“, koji je najveći proizvođač čelika u svijetu. Kompanija je u vlasništvu najbogatijih ljudi svijeta. Međutim, neprivatizirani dio „Željezare“ Zenica, koji nije zanimao kuvajtskog investitora, grca u dugovima – 23 miliona KM.

Kapital „Željezare“ od 1999. do 2005. umanjen je za 515 miliona KM zbog isknjižavanja udjela u korist „BH Stell Željezare“ Zenica, te gubitaka iz redovnog poslovanja oko 360 miliona KM. Željezara je hranila i „širila grad“. Danas skoro da i ne postoji. Niko zbog toga nije krivično odgovarao.

Zvorničku tvornicu glinice „Birač“ 2001. godine za 10 miliona KM kupila je „Ukio“ investiciona grupa. Obavezali su se investirati 50 miliona i zadržati sve radnike. Međutim, novca više nema, a gubici su davno premašili 730 miliona KM. U aprilu 2013. godine u „Birču“ je proglašen stečaj. Upitna su radna mjesta za oko 1.000 ljudi!

Akcije Rafinerije nafte Bosanski Brod, „Petrola“ Banja Luka i Rafinerije ulja Modriča prodate su 2007. godine ruskom „Njeftgazinkoru“ za 220 miliona KM. Vlasti RS hvale se ovim poslom, mada je riječ o jednoj od najnetransparentnijih privatizacija u BiH.

Šta je BiH imala prije rata

– početkom devedesetih godina bh. industrija imala oko 1.000 kompanija koje su zapošljavale oko 500.000 radnika

– 12 velikih kompanija nosilo industrijsku proizvodnju

– BiH zapošljavala oko 44 % radne snage i učestvovala sa 99 % u izvozu tadašnje Jugoslavije

– BiH je 1990. ostvarila suficit od pola milijarde američkih dolara u trgovinskoj razmjeni sa svijetom

– 2.400 američkih dolara bio je BDP 1991., kada je BiH svrstavana u srednje razvijene države u svijetu

Poslijeratni bilans

– 1.072 firme u cijelosti privatizirane

– 2.052 prodata poslovna prostora i parcele

– 519 miliona KM zarađeno u novcu

– 9 milijardi KM vrijedna imovina prodata za bezvrijedne certifikate

 

 

Relevantni clanci

2 thoughts on “Bilans privatizacije u Bosni lista unistenih preduzeca i privredni kriminal

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.