20. May 2013.

Dva posljednja bosanska kralja ratuju protiv bogumila

Share

Kralj Stjepan Toma Ostojić obećavši papi i Hunjadiju da će iskorijeniti patarenstvo iz Bosne obori se na njih svom vjerskom gorljivosti. Kako je bilo žalosno stanje u Bosni, dovoljno je navesti historijsku činjenicu da je više od polovine ostavilo kuću i ognjište i razbježalo na sve strane. U bogumilima izgubila je Bosna najžilaviji element. Do 40.000 duša praznih šaka potucalo se po Hercegovini. Koliko ih je prebjeglo pod tursku vlast ni broj se ne zna. Ovo malo, što ih je ostalo u srednjoj Bosni povuklo se u nepristupačne šume i očajno borilo sa kraljevskim četama.
Zašto Turci nisu iskoristili ovaj građanski rat i provalili u Bosnu ? Prvo, imali su pune ruke posla na istoku, a drugo, čekali su dok se kraljevske i patarneske sile sasvim ne istroše u međusobnom trvenju. Mada su patareni tražili pomoć od Nasuh bega i preko Mahmud paše pozivali sultana s obećanjem, da će ga objeručke dočekati, ipak osim diplomatske isprike, laskavih obećanja Turci im ništa drugo ne dadoše, pošto su znali, da kralj, uz svu pomoć izvana, ne može patarene zatrti. Da su katolici polučili samo mali uspjeh, odmah bi se promijenili odnosi; naime Turci bi provalili u Bosnu, ako je ne bi mogli osvojiti, pomrsili bi osnove katoličkoj propagandi i kraljevskom dvoru.
Poslije smrti Tomaša na bosansko prijestolje je zasjeo najstariji sin Stjepan Tomašević.
Prvo njegovo djelo kao bosanskog kralja bijaše, mjesto da pridobije za se bogumile i energično stupi na poprište svim vanjskim neprijateljima, žalosna ispovjed papi da je pravi katolik i da će ZATRTI patarenstvo, da mu prijeti pogibelj od Turaka i molba da bude okrunjen. Po papinom legatu u Jajcu bude okrunjen u prisutnosti bosanskih magnata.
Od svega toga Bosna nije imala ništa osim pospješenja katastrofe. Vjerska mržnja, koja se u bogumilima kroz stoljeća uvriježila prema katolicizmu, sada prevrši svaku mjeru. U tome kritičnom stanju odluče žrtvovati samostalnost i vjeru, samo da se osvete kralju i papi. Mnogi velikaši,koji na oko pređoše na katoličku vjeru ostajući i na dalje vjerni bogumilstvu, preko bosanskog namjesnika izvještavali su Mahmud pašu o svemu, šta se kovalo na bosanskom dvoru. Oni pak, koji su prebjegli u tursku granicu ili Hercegovinu, rovarili su na sve strane protiv kralja katolika. K tome se još pridružiše savjeti iz Rima, a naročito Budima, da se jednom zauvjek UNIŠTE BOGUMILI. Te tuđe interese, na štetu svog kraljevstva poduprije Stjepan Tomašević. Tako prijašnja vjerska nesnosljivost se pretvori s obje strane u najžešći fanatizam, koji pospješi PROPAST staroj bosanskoj državi koja je na vjek vjekove odlijevala vanjskim neprijateljima i uvjek sačuvala svoju slobodu i nezavisnost.

Slika
Slika

Relevantni clanci

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.