21. April 2014.

Daytonski konstruirana BiH nije subjekt već objekt međunarodnih politika

Share

Daytonski konstruirana BiH nije subjekt već objekt međunarodnih politika

SARAJEVO – Uspješna primjenjivost novog pristupa EU prema BiH ne zavisi od aktera iz vana, već domaćih donosioca odluka, prije svih političara koji za to imaju mandat, tvrdi u intervjuu za Vijesti.ba profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović. Navodi da bi “Sejdić-Finci” paradigma trebala biti unutarnji moto bosanskohercegovačkog odnosa prema svakom stanovniku Bosne i Hercegovine bez obzira na njegovu etničku ili vjersku pripadnost a koji je diskriminiran. Kada ta univerzalna činjenica postane stvarnost sama po sebi, a ne predmet kalkuliranja međunarodnih i domaćih donosioca odluka, mislim da će nam svima biti bolje, i većini i manjini, poručuje Abazović.

VIJESTI.BA: Ministri vanjskih poslova EU potvrdili su u Luksemburgu novi pristup Unije prema BiH. Kako gledate na novi model, koji u fokusu ima ekonomska i socijalna pitanja, te vladavinu prava i borbu protiv korupcije? Hoće li se moći uspješno primjeniti u BiH?

ABAZOVIĆ: Tzv. novi pristup koji pominjete kroz teme u fokusu na jedan ili drugi način već je duže vrijeme prisutan, iako nije nužno bio formuliran na način kao što je to slučaj sada. Međutim sva ta pitanja, od ekonomskih do socijalnih, vladavina prava i problemi korupcije, trebali bi biti, a u po meni i jesu prioritet, ali prije svega zbog nas samih, i naši su prioriteti, ali ne zato što nam to poručuju ministri vanjskih poslova zemalja članica EU. Njihova uspješna primjenjivost ovisi dakle ne od aktera iz vana, već domaćih donosioca odluka, prije svih političara koji za to imaju mandat. Tek u manjem obliku, ali ne manje važnom, ovise i od samih građana, bar kad je suzbijanje korupcije u pitanju. Ipak, objekativan problem o svemu tome ogleda se i kroz institucionalni okvir i ustroj političkog sistema Bosne i Hercegovine, i tu bi angažman onih koji su pomogli njegovom “ustoličenju”, dakle oficijelne institucije EU ali i administracija SAD-a, morali fokusirati svoje prioritete u odnosu prema Bosni i Hercegovini. Ostalo je u svakom slučaju na domaćim akterima.

VIJESTI.BA: Važna poruka je i da presuda u slučaju “Sejdić-Finci” više nije preduslov za napredak BiH prema EU, ali da je svakako uslov koji naša zemlja mora ispuniti. No, pojedini bh. političari ovu poruku vide kao neodslijednu i kontradiktornu politiku EU, koja je ranije insistirala na provođenju pomenute presude?

ABAZOVIĆ: Implementacija presude u slučaju “Sejdić-Finci” je prije svega civilizacijsko pitanje, tj. pitanje uživanja ljudskih prava stanovnika ove države, potom obaveza implementiranja naloga Evropskog suda za ljudska prava, pa tek onda jedan od uvjeta za napredak BiH prema EU. Upravo zbog različitih interpretacija o čemu se zapravo radi u slučaju “Sejdić-Finci”, i kod domaćih i međunarodnih aktera i eksponenata politika, pri čemu se, ponavljam, najčešće zaobilazi sama suština – dakle implementiranje ljudskih prava i stop diskriminaciji – dovodi upravo do situacije da se mogu davati ovakve ili onakve ocjene o dosljednosti ili nedosljednosti, o kontadiktornosti ili ne politike EU. Trebam li podsjećati da je veoma širok dijapazon interpretacija svih ključnih aktera, i međunarodnih i domaćih, oko ove presude, varirao u rasponu od rješavanja nacionalnog pitanja jednog od konstitutivnih naroda u BiH do izmjena Daytonskog mirovnog sporazuma. I gdje smo danas? I dalje jedan broj stanovnika ove države, tzv. Ostali, sistematski biva diskriminiran samo po osnovu njihovog etničkog ili nacionalnog porjekla. Doduše, gotovo da ništa nije bolji položaj ni sa tzv. konstitutivnim manjinama, tu mislim na pripadnike konstitutivnih naroda, najčešće povratnike ili one koji su odbili napustiti svoja mjesta prebivališta, a koji danas žive na teritoriji i pod administrativno-političkim režimima gdje su u većini pripadnici drugog konstitutivnog naroda. “Sejdić-Finci” paradigma trebala bi biti unutarnji moto bosanskohercegovačkog odnosa prema svakom stanovniku Bosne i Hercegovine bez obzira na njegovu etničku ili vjersku pripadnost a koji je diskriminiran. Kada ta univerzalna činjenica postane stvarnost sama po sebi, a ne predmet kalkuliranja međunarodnih i domaćih donosioca odluka, mislim da će nam svima biti bolje, i većini i manjini.

VIJESTI.BA: Najoštrije su osuđene ideje podjele BiH i secesionistička retorika. S druge strane, predsjednik RS Milorad Dodik ističe da će RS na zahtjeve za unitarnu BiH odgovoriti samostalnošću, kojoj prethodi referendum. Je li ovakav scenario moguć?

ABAZOVIĆ: Predsjednik RS priču o samostalnosti i referendumu koristi ne samo kao odgovor na pretpostavljene zahtjeve o unitarnoj BiH, već kao univerzalan izgovor kojim pokušava prikriti sve slabosti i loše strane svog dugogodišnjeg mandata, i to ne samo kao Predsjednika RS-a. već i kao nekadašnjeg Premijera entitetske vlade, a njegovi nasljednici na toj poziciji dio su iste političke oligarhije. Mislim da i jedan značajan broj stanovnika Republike Srpske to uviđa iz prilike u priliku, iz dana u dan. U razumijevanju bosanskohercegovačke zbilje ja se ne bavim bilo kakvim prognozama, naročito ne političkim, tako da bi bilo neprimjereno da spekuliram o mogućnostima da se taj scenario doista i dogodi.

VIJESTI.BA: Pojedini mediji objavili su da su Vašington i Brisel započeli diplomatsku ofanzivu kako bi odgovorili na potencijalno jačanje uticaja Rusije u Evropi. Navode da je u tom cilju Zapad pikirao tri mete: stopiranje Južnog toka, hitan prijem Crne Gore u NATO, te rasparčavanje RS, kako ne bi krenula putem Krima. Radi li se samo o medijskim špekulacijama ili ovo navodi imaju realnu osnovu?

ABAZOVIĆ: Jasno je da su stvari sa ukrajinskom krizom otvorile jedno novo poglavlje u međunarodnim odnosima ali mislim da je prarano govoriti kakve će sve posljedice to imati, a imati će, na ukupnu konstelaciju na globalnom nivou. Jasno je i da se potezi Rusije prema ukrajinskom pitanju na izvjestan način mogu učitavati i na način kako Istočna Evropa nije završeno poglavlje u međunaronim odnosima. Naša stalna fokusiranost na unutarnju situaciju razumljiva je – podsjetiti ću samo na situaciju sa proglašenjem neovisnosti Kosova i paralelama na situaciju sa Bosnom i Hercegovinom, preciznije na Republiku Srpsku; danas evo Krim, i opet paralela na Republiku Srpsku; sutra valjda Škotska koja je najavila referendum o neovisnosti, ili možda Katalonija… Naš problem je na žalost najblaže rečeno dvostruk – daytonski konstruirani kao država nismo subjekt već objekt međunarodnih politika, i nemamo dovoljno ni resursa ni kapaciteta da možemo zanemariti dešavanja u regionalnom kontekstu. Ne preostaje mi ništa drugo već da potcrtam da je kroz povijest bilo više nego dovoljno prilika i pokušaja da Bosna i Hercegovina nestane sa povijesne mape, i to se nije dogodilo, čak ni u najtežim trenutcima. Mislim da bi bar na toj činjenici mogli zasnivati umjereni optimizam za budućnost.

VIJESTI.BA: Jenjavaju protesti koji su u februaru počeli širom naše zemlje. Slažete li se sa konstatacijom da su imali socijalnu pozadinu, ali da su ih političke elite pokušale iskoristiti kako bi se održale na vlasti? Na kraju, ko je trijumfovao, građani ili političari?

ABAZOVIĆ: Doista ne mogu razlučiti niti jedan drugi uzrok protestima kojima smo svjedočili izuzev čisto socijalne naravi, i u njima vidim još jedan od pokušaja da se i na taj način ukaže političkim strukturama koliko je loša situacija u koju su doveli značajan dio bosanskohercegovačkih građana. Šta su, i da li su, vladajuće političke stukture od svega toga uvidjele i razumjele, i da li su i koliko bili uspješni u održavanju na vlasti kako tvrdite u vašem pitanju, ima svoje različite ishode u Tuzli, Bihaću, Zenici ili Sarajevu, da pomenem samo ove gradove. Konačni sud o tome ko je eventualno triumfovao pokazati će se ako ne ranije a ono najkasnije u oktobru. Međutim, pri tom ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da neovisno od dešavanja sa vlastima danas, i onima koje će doći nakon oktobarskih izbora, proces građanskog aktivizma vidno jača u Bosni i Hercegovini, i to se ne bi smjelo zanemariti. Pri tom ne mislim samo na proteste, već i na druge oblike građanskog držanja vlastodržaca odgovornim.

VIJESTI.BA: Više od pola godine ostalo je do oktobarskih izbora. Koja je Vaša poruka građanima BiH?

ABAZOVIĆ: Nemam nikakvu posebnu poruku izuzev još jednog podsjećanja – izbori su samo jedan vid demokratskog angažmana u društvu, i svako ko smatra da je puki čin glasanja ili ne glasanja njegov ili njen doprinos demokratičnosti također snosi dio odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo.

N.Š.

(Vijesti.ba)

Relevantni clanci

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.