Natalitet federacije BiH i broj sklopljenih brakova 2017 godina

Share

Natalitet federacije BiH i broj sklopljenih brakova 2017 godina

Živorođeni 19.216
Umrli 20.981
Prirodni priraštaj -1.765
Zaključeni brakovi 12.664
Razvedeni brakovi 1.035
Vitalni indeks 92

Federalni zavod za statistiku ( u daljem tekstu: Zavoda) izdaje slijedeće vrste publikacija:

Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine – Sveobuhvatna publikacija koja pruža veliki izbor statističkih podataka na oko 500 stranica i to za Federaciju Bosne i Hercegovine, kantone i općine. Namijenjena je najširem krugu korisnika: privrednicima, političarima, naučnicima, medijima i ostalim korisnicima, osiguravajući im pouzdan izvor statističkih podataka. U četrdeset poglavlja, godišnjak sadrži tabele i grafikone s podacima o stanovništvu, zaposlenosti, plaćama, nezaposlenosti, cijenama, bruto domaćem proizvodu, poljoprivredi, industriji, prijevozu, turizmu, obrazovanju, kulturi, socijalnoj zaštiti/skrbi itd. Svako poglavlje sadrži metodološka objašnjenja koja čine izvor i metode prikupljanja podataka, obuhvat i usporedivost te definicije. Tabelarni prikaz počinje vremenskom serijom ili podacima za posljednju godinu, slijede tabele s podacima prema različitim obilježjima i modalitetima te grafički prikaz važnijih statističkih pojava.

Mjesečni statistički pregled Federacije Bosne i Hercegovine i Mjesečni statistički pregled Federacije Bosne i Hercegovine po kantonima – Objavljuje se jedanput mjesečno na oko 100 stranica i prikazuje podatke iz područja industrije, robne razmjene, građevinarstva, cijena, zaposlenosti, plaća, transporta,unutrašnje i vanjske trgovine, turizma i drugih područja. Podaci su prikazani po mjesecima za tekuću godinu uporedno sa mjesečnim podacima za prethodnu godinu. Godišnji podaci prikazuju se u višegodišnjim serijama u zavisnosti od vrste podataka. Na kraju su data metodološka objašnjenja koja prate svako statističko područje kao i komentare na prezentirane podatke.

Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama i Kantoni u brojkama – Godišnje publikacije koje izabranim statističkim podacima na oko 50 strana daju kratak, ali sveobuhvatan statistički prikaz Federacije Bosne i Hercegovine (kantona i općina u FBiH). Namijenjeni su najširem krugu korisnika.

Bilteni – Godišnje publikacije sa detaljnim podacima iz različitih područja statističkih istraživanja, a svaki od njih sadrži cjelovit pregled jednog statističkog istraživanja ili više istraživanja iz istog područja. Podaci su prikazani za Federaciju BiH, kantone i općine, u zavisnosti od oblasti statistike. Svaki Bilten sadrži metodološka objašnjenja u kojima su dati izvori prikupljanja podataka, definicije i objašnjenja te uporedivost a nakon toga tabelarni prikaz podataka.

Saopćenja – To su kratke i brze statističke informacije koje se objavljuju prema periodičnosti provođenja statističkih istraživanja (mjesečno, tomjesečno, polugodišnje, godišnje i trogodišnje). Saopćenja se objavljuju u skladu sa Kalendarom objavljivanja statističkih podataka.

Žene i muškarci u F BiH Publikacija se sastoji od slijedećih poglavlja: Stanovništvo, Zdravstvo, Obrazovanje, Zaposlenost, Nezaposlenost i plaće, Socijalna zaštita/skrb, Pravosuđe, Izbori (lokalni, opći). U njoj su dati tabelarni i grafički prikazi bez dodatnih statističkih ili socioloških analiza. Osim apsolutnih podataka prikazanih prema spolu, data je i spolna raspodjela u postotcima kojom se direktno prati položaj žena i muškaraca.

 Sve publikacije Zavoda u skladu s posebnim propisima i međunarodnim standardima moraju imati ISBN broj (međunarodni standardni knjižni broj/monografske publikacije i zbornici radova), odnosno ISSN broj (međunarodni standardni serijski broj/periodička izdanja, serijske publikacije).

Izvor fzs.ba

HDZ zeli podjelu države BiH kroz dvije izborne jedinice

Share
HDZ zeli podjelu države BiH kroz dvije izborne jedinice
Na nedavnoj tribini pod nazivom “Izmjene izbornog zakona i posljedice po BiH” koja je održana održana je u organizaciji Političke akademije HDZ-a BiH i Gradskog odbora (GO) Mladeži HDZ-a BiH Mostar, zamjenica predsjednika HDZ-a Borjana Krišto poručila je da se kao rješenje u pogledu izbora članova Predsjedništva nameće rješenje o formiranju dvije izborne jedinice u Federaciji BiH.

Na takvu vrstu rješenja reagovali su iz Socijaldemokratske partije Nezavisnog bloka i Saveza za bolju budućnost.

Zastupnik SDP-a u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine Damir Mašić da u SDP-u  odavno govor šta je stvari cilj HDZ-ove politike.

“Dobro je da su se konačno počeli razoktrivati i javno priznavati da imaju namjeru sa takvim prijedlogom podijeliti BiH. Takvi prijedlozi nikada neće biti usvojeni, jer je borbi protiv takvih ideja i u borbi za Bosnu i Hercegovinu na desetine hiljada ljudi dalo svoje živote. HDZ morao biti svjestan svog legitimiteta i oni trenutno raspolažu sa samo pet posto glasova, te da će od idućih izbora biti drugačije”, poručio je Mašić u izjavi za Vijesti.ba

Predsjednik Nezavisnog bloka Senad Šepić smatra da rješenje za Izborni zakon nije u novoj podjeli BiH, već u izboru kroz Parlament.

“Rješenje nije sigurno u dodatnoj podjeli u BiH, kroz nove izborne jedinice, na način kako to razumijem iz aktuelnih izjava. Mi u Nezavisnom bloku smatramo, dodaje Šepić, da ako se želi riješiti ovo pitanje, u ovom kratkom vremenu onda je jedino rješenje izbor u Parlamentu BiH, gdje će biti osiguran i taj princip legitimnih predstavnika naroda i građana. Sve drugo su priče bez želje da se postigne dogovor i riješi problem”, rekao je Šepić za Vijesti.ba

Adis Arapović iz Saveza za bolju budućnost ističe da bi dvije izborne jednice u FBiH značile bi zvaničnu podjelu države.

– Mislim da bi podjela Federacije BiH u dvije izborne jedinice nosila ogromni rizik formalizacije etničke, a time i zvanične teritorijalne podjele, što je drugo ime za treći entitet, kazao je za Vijesti.ba politolog i član SBB-a Adis Arapović kometirajući navode zamjenice predsjednika HDZ-a Borjane Krišto o rješenju koje bi podrazumijevalo formiranje dvije izborne jedinice u Federaciji BiH.

“Tako izabran član Predsjedništva, s nove ograničene mikroteritorije legitimitet duguje samo toj teritoriji, pa bi Predsjedništvo postalo forum predstavnika teritorija, a ne najviši izvršni organ predstavljanja građana. Naravno, postojeći Usav i entitetske izborne jedinice ne dozvoljavaju princip univerzalnosti, ali umjesto u teritorijalizaciju legitimiteta, shodno evropskim vrijednostima, treba ići ka individualizaciji, tražeći mehanizam zaštite od majorizacije, maniplacije, ali I od monopolizacije bilo koje izborne pozicije”, naveo je Arapović.

(Vijesti.ba)

Poslanici o porukama Junckera: Uhvatiti se u koštac s organiziranim kriminalom

Share
Poslanici o porukama Junckera: Uhvatiti se u koštac s organiziranim kriminalom
Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH) Bariša Čolak kazao je da su poruke koje je predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker istakao u svom današnjem govoru “evropske poruke”, koje ukazuju na to da je potrebno okrenuti se budućnosti, raditi zajedno i prihvatiti evropske vrijednosti kako bi BiH što prije ušla u Evropsku uniju.

Kako je rekao danas novinarima u Sarajevu, BiH mora napraviti određene iskorake, a posebno u vezi s Izbornim zakonom.

– Jedan od osnovnih uvjeta je da naredne izbore dočekamo s novim zakonodavstvom, kako bi mogli provesti izborne rezultate, jer u suprotnom slijedi ozbiljan zastoj na evropskom putu – smatra Čolak.

Šef kluba poslanika Socijaldemokratske partije (SDP) BiH u Predstavničkom domu PSBiH Saša Magazinović napomenuo je da je predsjednik Evropske komisije danas ponovio poruke iz nedavno predstavljene Strategije Evropske komisije za zapadni Balkan.

Magazinović je mišljenja da BiH ne može postati članicom EU ukoliko ne poštuje evropske vrijednosti te da s postojećim podjelama i nacionalizmom nema “šta tražiti u EU”.

Predsjedavajuća Kluba poslanika Srpske demokratske stranke (SDS) u Predstavničkom domu PSBiH Aleksandra Pandurević ukazala je na Junckerovu poruku da je vladavina prava obaveza svih, da bez nje nema evropskog puta te da je borba protiv kriminala i korupcije temelj vladavine prava.

– Jasno je da se BiH treba uhvatiti u koštac s organiziranim kriminalom i korupcijom te da treba uspostaviti toleranciju i dijalog kao model za traženje rješenja – istakla je.

Napomenula je da “jedan glas”, o kojem je govorio Junker, ne znači centralizaciju već da se radi o mehanizmu koordinacije i usaglašenim odgovorima za Brisel.

(Vijesti.ba / FENA)

Priridni prirastaj mart 2017 federacija BiH

Share

Priridni prirastaj mart 2017 federacija BiH

FEDERACIJA BIH

1.007 1.005 2

Osim odlaska, u FBiH je problem i natalitet

 

Stručnjaci predlažu da se sistemskim mjerama stimuliše rađanje više djece, podiže životni standard, te poboljša zdravstvena zaštita, naročito žena

Direktor Federalnog zavoda za statistiku dr. Emir Kremić je, nakon uvodnog izlaganja na tematskoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH o problemu odlaska stanovništva iz FBiH, održanoj prošle srijede, predložio nekoliko zaključaka koji bi išli u smjeru poboljšanja opšte demografske situacije u ovom entitetu.

Kazao je da je neophodno poduzeti brojne mjere, ali među njima su najznačajnije hitno naći adekvatne mjere demografske politike i podići ih na državni nivo, poduzeti mjere za povećanje prirodnog priraštaja, donijeti adekvatne podsticajne mjere za podizanje stope nataliteta, stimulisati sistemskim mjerama rađanje više djece, ali i podići životni standard na nivo dostojan čovjeka, čime se stvara baza za bolje uslove življenja.

Dr. Kremić je predložio da bi trebalo sistemskim i drugim mjerama stvoriti materijalne, kulturne i druge uslove za zaključenje brakova i život porodice kao osnovne društvene ćelije, ali i podići na viši nivo preventivno-zdravstvene mjere zaštite stanovništva, a naročito žena.

Zaključci sa pomenute tematske sjednice još nisu predloženi, jer radna grupa treba skupiti sve izneseno u diskusijama, te konačan prijedlog dostaviti na usvajanje Predstavničkom domu na narednoj sjednici.

Diskutujući o problemu odlaska stanovništva, i uvodničari, ali i poslanici često su ukazivali i na problem pada nataliteta. Stope prirodnog priraštaja u FBiH od 1996. do 2015. godine su, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku izračunatim na osnovu procjena broja stanovnika koje nisu rađene na bazi podataka popisa iz 2013, u padu.

Opširnije u današnjem printanom izdanju Oslobođenja

Živorođeni i umrli za 2016 godinu po opcinama federacija BiH

Share

Živorođeni i umrli za 2016 godinu po opcinama federacija BiH

stat.jpg

Živorođeni/umrli za 2016. godinu pomopštinama (razlika u broju rođenih u odnosu na 2015.)

Bosanska Krupa 232/213 (+12)
Bosanski Petrovac 30/124 (0)
Bužim 209/118 (+27)
Cazin 398/379 (-77)
Bihać 445/513 (-15)
Ključ 57/111 (-17)
Sanski Most 162/291 (+4)
Velika Kladuša 435/305 (+14)

Domaljevac-Šamac 10/56 (-3)
Odžak 47/196 (-26)
Orašje 86/261 (-17)

Banovići 225/128 (+3)
Čelić 62/103 (-16)
Doboj-Istok 97/125 (-11)
Gračanica 422/346 (+59)
Tuzla 916/1135 (-59)
Gradačac 358/375 (+25)
Kalesija 300/244 (+38)
Kladanj 101/100 (+3)
Lukavac 293/423 (-40)
Sapna 62/63 (-7)
Srebrenik 323/311 (+36)
Teočak 37/49 (-18)
Živinice 531/482 (-5)

Breza 107/156 (+1)
Doboj-Jug 45/35 (-5)
Zenica 1093/1120 (-127)
Kakanj 438/357 (+105)
Maglaj 198/218 (+10)
Olovo 74/94 (+23)
Tešanj 502/330 (+47)
Usora 21/60 (-20)
Vareš 40/132 (-2)
Visoko 355/322 (+16)
Zavidovići 283/282 (-16)
Žepče 268/239 (+19)

Foča 6/23 (-2)
Goražde 209/278 (+12)
Pale 19/10 (+13)

Bugojno 230/321 (-8)
Busovača 154/161 (-6)
Dobretići 2/10 (-2)
Donji Vakuf 153/152 (+28)
Fojnica 107/138 (+12)
Gornji Vakuf 161/173 (+2)
Jajce 179/206 (+37)
Kiseljak 168/175 (+50)
Kreševo 29/60 (+2)
Novi Travnik 213/193 (-9)
Travnik 474/504 (+44)
Vitez 233/196 (+38)

Čapljina 204/276 (+19)
Čitluk 182/169 (+26)
Mostar 1021/1108 (+63)
Jablanica 74/99 (+7)
Konjic 165/277 (-35)
Neum 11/26 (+3)
Prozor/Rama 86/144 (-4)
Ravno 0/15 (0)
Stolac 85/138 (-3)

Široki Brijeg 267/273 (-38)
Grude 90/166 (-9)
Ljubuški 197/285 (+13)
Posušje 125/128 (-5)

Centar Sarajevo 626/730 (+4)
Hadžići 275/220 (+18)
Ilidža 730/535 (-33)
Ilijaš 280/178 (+15)
Novi Grad Sarajevo 1214/1017 (-38)
Novo Sarajevo 747/757 (+48)
Stari Grad Sarajevo 410/471 (+20)
Trnovo 9/43 (-1)
Vogošća 355/230 (+55)

Bosansko Grahovo 8/34 (+3)
Drvar 34/125 (+4)
Glamoč 24/63 (+3)
Kupres 24/35 (+12)
Livno 165/348 (-22)
Tomislavgrad 103/232 (-40)

Pregled odbrane i jedinstvena vojska je dokument koji OSBiH približava NATO-u

Share

Pregled odbrane i jedinstvena vojska je dokument koji OSBiH približava NATO-u

Formiranje jedinstvene oružane sile u Bosni i Hercegovini, odnosno objedinjavanje dvokomponentne Vojske Federacije BiH i monoetničke Vojske Republike Srpske u jedinstven i funkcionalan vojni organizam, mnogima je u času potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma izgledalo kao nedostižan san ili puka fantazija.

PIŠE: ELIS BEKTAŠ

Ipak je prije nešto više od deset godina taj naizgled neostvarivi cilj dostignut, na zadovoljstvo ne samo onih koji su zaslužni za njegovo realiziranje, već i svih građana Bosne i Hercegovine koji ne žele živjeti u prošlosti.

Treba se, međutim, podsjetiti na činjenicu da se do sporazuma o reformi odbrambenog sektora iz 2005.godine došlo u veoma teškoj, na momente čak i neugodnoj atmosferi, jer je politički vrh Republike Srpske taj proces doživljavao kao ugrožavanje vlastitih interesa i predstavnike tog entiteta u državnim institucijama izlagao ogromnom pritisku, te pribjegavao opstrukcijama procesa ili barem njegovom odlaganju. Uprkos takvim nastojanjima, dogovor je postignut i od 1. januara 2006. godine Bosna i Hercegovina se nalazi u društvu zemalja u kojima je sektor odbrane reguliran u skladu sa najboljim demokratskim, ali i najboljim vojnim tradicijama. Najkraće rečeno, to znači da su, između ostalog, uvaženi princip civilne kontrole nad oružanim aparatom i princip jedinstva komandovanja.

Jedan od najstabilnijih stubova države

U tih deset godina svog postojanja, Oružane snage Bosne i Hercegovine potvrdile su se kao jedan od najstabilnijih i najčvršćih stubova u državi, a to je postignuće tim značajnije ako u vidu imamo neprekidne opstrukcije, pa i spletkarenja političkog vrha Republike Srpske, te razmjerno skromne budžetske izdatke za održavanje odbrambenog aparata. Višegodišnje učešće bosanskohercegovačkih vojnika u međunarodnim mirovnim i posmatračkim misijama, među kojima su svakako najznačajnije one u Iraku i Afganistanu, djelovanje butmirskog Centra za obuku za operacije podrške miru, koji je ove godine dobio i NATO certifikat, prisustvo na međunarodnim vojnim vježbama, ne samo u ulozi učesnika, već i planera, organizatora i domaćina, uspostavljanje autonomnog sistema za edukaciju početnih oficirskih i naredničkih činova…, samo su neki od momenata koji pokazuju zrelost Oružanih snaga i dokaz da su, i to u uslovima daleko od optimalnih, već načinjeni značajni koraci ka euroatlanskim integracijama.

Odbrana, kao jedna od najznačajnijih državnih funkcija, neprekidno je izložena novim, sve kompleksnijim izazovima, iskušenjima i zahtjevima, te je stoga suviše dinamična da bi nam bilo prihvatljivo slavljenje onoga što je već učinjeno. Premda su u proteklih deset godina Oružane snage načinile krupnije korake naprijed od nekih drugih segmenata države, politički napredak na drugim poljima ubrzao je sazrijevanje trenutka u kojem se moralo povesti računa o njihovoj modernizaciji i o dotjerivanju zakonskog okvira u oblasti odbrane, kao bitnim preduslovima za nastavljanje integracionih procesa. Ta potreba rezultirala je usvajanjem dokumenta pod nazivom Pregled odbrane, te Plana razvoja i moderniziranja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine za period 2017-2027. godina.

Prije osvrta na sadržaj ovih dokumenata, kojima je krunisana istrajnost i politička mudrost progresivnih snaga u Bosni i Hercegovini, sa čuđenjem moramo zapaziti jednu pojavu koja je, premda po sebi anomalija i dokaz iracionalnosti, već postala tipska za određene političke krugove u zemlji. Naime, i prije nego što je sadržaj Pregleda odbrane i Plana razvoja i moderniziranja OSBiH stavljen na uvid javnosti, pojavili su se njegovi zagriženi kritičari, i to sa naizgled nepomirljivih pozicija. Reformi odbrane su se, naime, istovremeno usprotivio kružok Milorada Dodika i pomalo dezorijentirani građansko-ljevičarsko-liberalni kompendijum iz glavnog grada države. Dodikovi sljedbenici smatraju da se njime dodatno derogira subjektivitet Republike Srpske i dodatno jačaju državne na račun entitetskih ovlasti, dočim sarajevski Građanski savez smatra da se njime stvaraju preduslovi za podjelu OSBiH po etničkim linijama i uvertiru za podjelu države. Pojednostavljeno, Dodik i njegova bulumenta smatraju da reformu odbrane diktiraju Bošnjaci na štetu Srba, dok Građanski savez Reufa Bajrovića smatra da je to ujdurma srpskih i hrvatskih predstavnika, usmjerena protiv države i, valjda, protiv Bošnjaka. Činjenica da se argumenti ova dva politička kompendijuma međusobno potiru i koji se postupno, ali neumitno udaljavaju od stvarnosti i koji su sve manje u stanju javnosti i svojim sljedbenicima ponuditi smislene izjave, najčvršći je dokaz da je reforma odbrambenog sektora, definirana Pregledom odbrane i Planom razvoja i moderniziranja OSBiH, ispravan i potreban korak naprijed.

Očaj kritičara

Srećom, nisu svi politički subjekti u Bosni i Hercegovini izgubili dodir sa stvarnošću, pa da, poput premijerke RS-a Željke Cvijanović, podržavaju referendum na kojem bi se narod trebao izjašnjavati o vlasništvu nad vojnim lokacijama, baš kao da je narod ikad bio njihov vlasnik (a kako je krenulo, ne trebamo biti iznenađeni raspiše li Dodik referendum na kojem će se od Sunca zahtijevati da počne izlaziti na zapadu, jer ga izlazak iz pravca Orijenta ugrožava i uznemirava), ili da, poput Reufa Bajrovića i njegovog Građanskog saveza, zahtijevaju povratak na stanje od prije deset godina, dakle na trenutak bliži Daytonu nego Briselu. U Bosni i Hercegovini ima dovoljno onih koji su svjesni značaja odbrambenih reformi i koji imaju dovoljno razbora da razumiju potrebu i mehanizme tog procesa, pa je tako, za razliku od Pregleda odbrane iz 2005.godine, ovogodišnji usvojen veoma glatko i konsenzusom, odnosno, da budemo još precizniji – jednoglasno. To, na očaj kritičara, znači da su ruku za usvajanje ovog dokumenta digli svi nadležni predstavnici, potvrđujući tako da on nije izraz političke volje jednog naroda ili jedne stranke, već svih naroda i svih građana Bosne i Hercegovine.

Pogledajmo šta su i Bosna i Hercegovina i njene Oružane snage dobile predviđenom reformom za period 2017-2027. godina. Prije svega, po prvi put od ustrojavanja Oružanih snaga ovim su Pregledom odbrane stvoreni preduslovi za njihovu kredibilnu i učinkovitu modernizaciju u skladu sa stvarnim potrebama i mogućnostima. Ujedno je usvajanjem Pregleda odbrane i Plana razvoja i modernizacije OSBiH uklonjena jedna od najvećih prepreka za primjenu Akcionog plana za članstvo u NATO-u (Membership Action Plan – MAP), tako što je otvoreno pitanje redefiniranja Talinskog uslova, koji se odnosi na knjiženje vojne imovine. Ovdje je možda korisno podsjetiti javnost da je već došlo do knjiženja prve vojne lokacije na teritoriji Republike Srpske, čime je načinjen prvi i najznačajniji korak u tom procesu, koji će, bez obzira na protivljenja određenih političkih struktura, biti nastavljen do ostvarenja planiranog cilja.

Primjedbe u vezi sa smanjenjem broja pripadnika Oružanih snaga i broja lokacija u njihovom posjedu, da ne pokazuju žalosno neznanje onih koji ih izgovaraju, bile bi smiješne, jer stvari stoje upravo suprotno. Naime, prema Odluci o veličini, strukturi i lokacijama OSBiH koju je Predsjedništvo BiH usvojilo još 2006. godine predviđeno je da Oružane snage broje 10.000 profesionalnih vojnih lica, 1.000 civilnih lica na službi u OS i 5.000 pripadnika rezervnog sastava, ali je taj broj još 2011.godine, zbog nedostatka budžetskih sredstava, sa 11.000 sveden na ukupno 10.012 odobrenih radnih mjesta u Ministarstvu odbrane, a stvarna popunjenost Oružanih snaga BiH u ovom trenutku iznosi samo 8.930 profesionalnih vojnih lica. Novim Pregledom odbrane i pratećom novom Odlukom o veličini, strukturi i lokacijama OSBiH usvojen je broj od 9.200 profesionalnih vojnih lica i postignuta je saglasnost da se ta kvota što prije popuni, što znači da će u stvarnosti broj profesionalnih vojnih lica u Oružanim snagama biti povećan za 270.

Ujedno je novim Pregledom odbrane ojačan element komandovanja i kontrole u Oružanim snagama, a predviđene su samo one strukturalne i organizacione promjene koje imaju opravdanje u povećanoj funkcionalnosti i operativnosti. To znači da su sačuvani sve postojeće taktičke, operativne i strateške jedinice i sastavi, te da su zadržane sve odredbe Zakona o odbrani. Dalje, to znači da je ovim Pregledom odbrane spriječena opasnost od razdvajanja Oružanih snaga na tri nacionalne kompomente i da će one u budućnosti sve više funkcionirati kao jedinstven i cjelovit organizam.

S obzirom na činjenicu da su u protekloj dekadi Oružane snage operirale sa prilično skromnim budžetom, to se odrazilo i na stanje tehnike kojom one raspolažu. S obzirom na to da raspoloživi materijalni i tehnički resursi zbog dotrajalosti i zastarjelosti više ne mogu ili uskoro neće moći zadovoljiti zahtjeve projektovanih misija Oružanih snaga, Pregledom odbrane predviđeno je povećanje budžetskih sredstava u skladu sa porastom BDP-a i porastom naplate PDV-a, sve do dosezanja deklariranog NATO standarda od 2 posto sredstava koja se iz BDP-a izdvajaju za sektor odbrane. To budžetsko povećanje omogućit će da se tehnika u najskorije vrijeme zamijeni i dopuni modernim i odgovarajućim sredstvima, a prije svega helikopterima i borbenim oklopnim vozilima točkašima. Pored toga, predviđen je prelazak sa vučne na samohodnu artiljeriju, opremanje prenosnim protivokopnim i protivzračnim raketnim sistemima, te nabavka opreme i sredstava za pomoć civilnim strukturama i za borbu protiv terorizma.

Modernizacija sistema komandovanja

Predviđena modernizacija sistema komandovanja i kontrole, unutrašnja reorganizacija jedinica, kao što je naprimjer uvođenje mehanizovanih četa u po jedan bataljon svake pješadijske brigade, te zanavljanje i proširenje tehničko-materijalne baze, dovešće do više od jednog pozitivnog rezultata. Prije svega, vatrena i ukupna borbena moć Oružanih snaga i nižih sastava bit će višestruko uvećana, čime će se omogućiti ne samo efikasnije izvršavanje postavljenih zadataka, već i racionalnije naprezanje ljudskog faktora. Bit će načinjen ogroman skok u pogledu povećanja interoperabilnosti sa NATO-om, ali i sa drugim partnerskim zemljama, uključujući i one u regionu. Nipošto nije od malog značaja ni činjenica da će predviđene reforme imati pozitivne implikacije na vojni balans u regionu i na njegovo ujednačavanje kao jedan od garanata sigurnosti.

Treba svakako spomenuti i to da su već otpočete pripremne aktivnosti za učešće Oružanih snaga BiH u vojnim, odnosno mirovnim misijama Evropske Unije, a do prvog angažmana doći će već iduće godine. Ako se ima u vidu da je većina članica EU-a ujedno i članica NATO-a, nepotrebno je objašnjavati koliki će to biti korak ka realiziranju MAP-a u cjelosti i ka punopravnom članstvu u Sjevernoatlanskoj alijansi. Također će biti uvećani kapaciteti i potencijali Oružanih snaga za pružanje pomoći i podrške civilnim strukturama, prevashodno kroz nabavku letjelica i druge tehnike, ali i kroz neke manje organizacione rokade, poput dislociranja inženjerijskih i logističkih vodova iz matičnih jedinica i njihovo pridodavanje brigadama. Kritičari ove odluke, koji u njoj vide dokaz za nekakvu podjelu Oružanih snaga, propuštaju vidjeti svoje neznanje i nerazumijevanje alfabeta vojne vještine i funkcije odbrane u cjelosti. Naime, riječ je izdvajanju samo najnižih taktičkih jedinica – vodova, i to onih koji ne raspolažu teškom opremom, dok će veći inženjerijski i logistički sastavi nastaviti djelovati kao i do sada. A vodovi koji će biti pridodati neposredno brigadama, ne samo da će povećati njihovu sposobnost i skratiti vrijeme njihove reakcije na izazove, pogotovo one poput prirodnih katastrofa, već će pojednostaviti i zajedničku obuku, te unaprijediti koordinaciju između različitih rodova i službi, što je u današnje vrijeme od vitalnog značaja – mala je vjerovatnoća da će na misije u okviru EU-a biti upućivane jednorodne jedinice, pa je stoga razborito već sad omogućiti pješadincima, oklopnjacima, artiljercima, inženjercima, logističarima… da se što bolje upoznaju i da prođu što kvalitetniju zajedničku obuku, jer će sutra kao kombinovani timovi djelovati i na terenu.

Poplave od prije par godina, te požari po Hercegovini najbolje su pokazali koliko je značajno da Oružane snage budu što spremnije i što opremljenije za priskakanje u pomoć ugroženim civilima. Ne samo da one imaju sposobnost za skoro trenutno uspostavljanje kontrole nad situacijom i razvijanje komandnog i kontrolnog aparata na ugroženoj teritoriji, već raspolažu i adekvatnom opremom za takve situacije. Dovoljno je podsjetiti se učinka helikoptera u područjima koje je rijeka Bosna poplavila ili u gašenju požara oko Trebinja ovog ljeta, pa da se shvati koliko će značiti angažman još modernijih i još opremljenijih OSBiH.

Uspješan politički ciklus

Naravno, svi ovdje navedeni pozitivni aspekti usvojenog Pregleda odbrane i Plana razvoja i moderniziranja OSBiH još su u fazi projektovanja i planiranja i trebat će još mnogo rada i truda da oni postanu stvarnost, ali ne treba sumnjati da će se to početi dešavati od trenutka aktiviranja Akcionog plana za članstvo u NATO-u, što je ujedno i trenutak za otpočinjanje realiziranja Odluke o veličini, strukturi i lokacijama OSBiH, koja je prateći dokument Pregleda odbrane i koju je Predsjedništvo usvojilo na sjednici kao po nekoj simbolici višeg reda održanoj dan uoči 25. novembra. Jer kako smo već istakli, jednoglasnim usvajanjem Pregleda odbrane, i to sedam dana prije zacrtanog roka, potvrđeno je da u Bosni i Hercegovini postoji dovoljna količina političke svijesti i političke volje da se ide naprijed, ka zajednici demokratskih i modernih država i koja neće dopustiti da je na tom putu koče oni koji raspirivanjem ksenofobije i šovinizma nastoje prikriti vlastitu gramzivost i spremnost na žrtvovanje budućnosti i dobrobiti čak i vlastitog naroda, kao ni oni koji nastoje biti kritički nastrojeni, premda ne raspolažu ni znanjem ni umnim sposobnostima da se kritikom bave onako kako bi trebalo, već to rade jednostavno zato što ne umiju raditi ništa drugo ili što su našli načina da tu pseudokritiku pretoče u unosan lični biznis, kojeg javnosti predstavljaju kao brigu za njeno dobro. Naročito je značajno što su politička svijest i volja da se ide naprijed raspoređeni na sve bosanskohercegovačke narode, a što se pokazalo kroz neočekivano brz i gladak proces izrade i usvajanja Pregleda odbrane, dokumenta koji je dokaz da izlaganje Bakira Izetbegovića pred Komitetom za spoljnu politiku Vijeća Evrope u Briselu početkom ovog mjeseca i njegov susret sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Soltenbergom nisu imali samo rutinsku ili ceremonijalnu funkciju, već da je odista bila riječ o rezimiranju jednog, uprkos svim preprekama, uspješnog političkog ciklusa i najava otpočinjanja novog, još uspješnijeg ciklusa. A taj je dokument ujedno i dokaz kraha politike Milorada Dodika i njegove skoro infantilne fiksacije demilitarizacijom Bosne i Hercegovine, koja razotkriva da Milorad Dodik baš i ne razumijeva duh naroda iz kojeg potječe i za čije se interese navodno bori.

Ukratko rečeno, Bosna i Hercegovina ušla je u voz ka Briselu i voz je, na zadovoljstvo većine putnika, krenuo. Može se desiti da neki mangupi iz čiste obijesti povuku onu kočnicu za slučaj nužde, ali to čine na vlastitu odgovornost. Uostalom, kraj ručice za kočenje stoji vidljivo upozorenje da će njena neopravdana upotreba biti kažnjena.
Čestitka Amasade SAD na usvajanju dokumenta Pregled odbrane

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) je uputila čestitke Predsjedništvu BiH i ministrici odbrane na završetku izrade dokumenta Pregled odbrane.

– Iako su za njegovu izradu bile potrebne godine, mi pozdravljamo duh saradnje koji je doveo do izrade okvira za budućnost Oružanih snaga BiH, koji će izbalansirati broj vojnika, smanjiti broj perspektivne nepokretne vojne imovine i profilisati akcijski plan za modernizaciju vojske – stoji u saopćenju Ambasade SAD-a.

Pregled odbrane je, navodi se, živi dokument koji se može ponovno razmatrati i revidirati u skladu sa željama vlasti BiH da nastave aktivnosti na smanjenju prekomjernih zaliha municije, uklanjanju mina širom zemlje, obučavanjem i opremanjem vojnika za pomaganje prilikom elementarnih nepogoda, kako u zemlji tako i u misijama u inostranstvu, kako bi na kraju postale modernizovane snage sposobne za partnerstvo sa drugim narodima.

– Kompletiranjem dokumenta Pregled odbrane pravi posao na njegovom provođenju tek počinje. Ovo je prilika za BiH da ojača svoju vezu sa NATO savezom i rad sa regionalnim partnerima. Apelujemo na lidere u BiH da u nastupajućoj godini rade na narednim koracima u knjiženju vojne imovine – uključujući i Han Pijesak u skladu sa sudskom odlukom – te nastave tražiti prilike za saradnju sa NATO saveznicima u okviru priprema za aktivaciju MAP – stoji u saključku.
 

(Faktor)

Maj svibanj 2016 natalitet prirodni prirastaj federacija BiH kantoni pregled

Share

Maj svibanj 2016 natalitet prirodni prirastaj federacija BiH kantoni pregled

maj natalitet kantoni federacija

Izvor fzs.ba

MAJ 2015 : 2016 2015 : 2016
Z U
USK 175/196 213 / 178
PK 12 / 11 31 / 52
TK 315/306 373 / 319
ZDK 262/ 258 258 / 282
BPK 20 / 26 27 / 22
SBK 131/ 170 151 / 194
HNK 162 / 141 187 / 185
ZHK 50 / 35 72 / 60
KS 335 / 359 360 / 377
K10 36 / 29 50 / 66

Mustafa Cengic: Ko je zapoceo rat u Bosni i Hercegovini, jeli se rat mogao izbjeci

Share

Mustafa Cengic: Ko je zapoceo rat u Bosni i Hercegovini, jeli se rat mogao izbjeci

Skenovi iz knjige “Alija Izetbegovic jahač apokalipse ili anđeo mira”

Prilog
New Doc_1.jpg
Prilog
New Doc_2.jpg
New Doc_3.jpg
Prilog
New Doc_4.jpg

Vise o knjizi

Mustafa Čengić (73), autor knjige „Alija Izetbegović, anđeo mira ili jahač apokalipse“ završio je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je urednik TV Sarajevo i jedan od prvih voditelja TV dnevnika; republički savjetnik u Predsjedništvu SRBiH, zamjenik a potom i savezni sekretar za informacije u posljednjoj jugoslovenskoj vladi Ante Markovića; tvorac nezavisnog TV kanala Yutel; savjetnik za medije u OHR-u i utemeljitelj OBN televizije; direktor Centra za edukaciju i razvoj nastavnih tehnologija u Sarajevu. Danas je penzioner. Jedan je od obnovitelja Gorske službe spašavanja u Sarajevu i njen predsjednik; autor knjige „Hodanje – zdravlje i zadovoljstvo“. Autor je znanstvenog rada „Vještina pisanja“ koji je preporučen kao literatura na brojnim katedrama i univerzitetima u BiH. Čengić u intervjuu za bh. novinsku agenciju Patria otkriva čime se vodio dok je pisao knjigu, o odnosu s Alijom Izetbegovićem, o agresiji na BiH…

Patria: Ne sjećam se da je neka knjiga toliko uzburkala duhove kao vaša o prvom predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću. Jeste li, možda, lično poznavali Aliju Izetbegovića?

Čengić: Da, poznavao sam Aliju Izetbegovića. Prvi put sam ga upoznao prije rata kada mi je ponuđeno da budem direktor TV Sarajevo. Tri puta smo u ratu razgovarali u četiri oka: kada sam mu predložio i obrazložio potrebu sazivanja svebošnjačkog sabora; kada me je primio da razgovaramo o situaciji u  Gornjem Podrinju i kada me je pozvao da razgovaramo o mogućnosti moga angažmana u okviru Stranke demokratske akcije. Nekoliko puta sam u užem krugu opozicionih lidera, na njegov poziv, prisustvovao razmjeni mišljenja u Predsjedništvu BiH o nekim aktuelnim problemima.

Patria: Kad danas pogledate svoju knjigu u cjelini: Jeste li prvog predsjednika Izetbegovića „slikali“ više crno nego bijelo?

Čengić: Nije mi bila namjera ni jedno ni drugo. Ni crno ni bijelo.  Nisam unaprijed odredio boju koju   ću koristiti. To su prije mene mnogi praktikovali, ja nisam.  Nisam imao predubjeđenja i unaprijed stvorene zaključke koje treba dokazivati i podržavati. Pošao sam da tragam za istinom sa nulte tačke… O čemu god da sam pisao nastojao  sam da nađem razumijevanja za položaj u kome se Alija Izetbegović nalazio, pokušavao sam da razumijem sve muke kojima je bio izložen. Definitivno, moja knjiga nije proizvod zle namjere, nego nastojanja da se otkrije istina, da se raspakuje mit koji Bošnjacima sprečava da misle svojom glavom.  Da se oslobođeni tog mita i Velike laži okrenu budućnosti umjesto što su zaronjeni u prošlost. Stranka demokratske akcije, na čelu sa biološkim Izetbegovićevim nasljednikom, jednu ogromu izmanipulisanu, nezrelu i neobrazovanu bošnjačku masu    nastoji  što duže zadržati u zatočeništvu Velike laži na osnovu koje se održava na vlasti. Da nije mita o Aliji, Stranka demokratske akcije bi se već odavno našla na političkim marginama jer nema šta da ponudi, jer se istrošila i jer je ogrezla u u lopovluk i nemoral. Istina ne zavisi od mnoštva i trenutne snage koja nameće i podržava Veliku laž. Kad – tad sve dođe na svoje.

Patria: Mislite li da nije bilo Izetbegovića na vlasti da su se rat i agresija mogli izbjeći?

Čengić: Mislim da je jedino pravo pitanje da li je Srbija mogla izbjeći sukobe, da li je morala započeti rat izvan svoje teritorije i voditi ga zbog problema koji su bili u potpunom nesrazmjeru sa posljedicama koje je rat sa drugim jugoslovenskim narodima izazvao.  Dugo godina, pa i danas, najvažnije velikosrpsko političko pitanje je dokazivanje da su drugi narodi započeli rat i prvi krenuli u rušenje Jugoslavije. Činjenice neumoljivo govore sasvim suprotno. Mislim da sam u knjizi donio nepobitne dokaze da se Srbija spremala za rat i da ga je započela.

Za Miloševića i Tuđmana  budućnost Bosne i Hercegovine je bila stvar odluke Srba i Hrvata. Tek nakon referenduma o nezavisnosti Izetbegović je postao treći igrač, treći politički geometar koji je nedostajao u Karađorđevu.

U knjizi se nisam trudio da direktno odgovorim na određena pitanja, pa ni na ovo koje ste mi postavili: je li Izetbegović mogao da utiče hoće li ili neće biti rata. Međutim, dao sam dokaze da je mnogo štošta moglo i moralo biti drugačije. Na čitaocima je da na osnovu argumenata presude Izetbegovićevu ulogu… Da je pripremio građane Bosne i Hercegovine na ono što ih čeka, da im je jasno i glasno kazao ko su mu neprijatelji, da je nastupao kao predsjednik svih građana Bosne i Hercegovine itd., itd., sve bi bilo drugačije. Što se tiče rata on ga je mogao izbjeći samo da su Bošnjaci bili spremni da pognu glavu. Oni to nisu bili spremni uraditi  zato što je Izetbegović presudno uticao da to ne učine. Međutim, nije im jasno i glasno kazao šta ih nakon referenduma čeka. Veoma je dobro znao da referendum znači rat, da znači krv do koljena, ali to saznanje nije podijelio sa narodom – a morao je.

Najgore u svemu tome je što je Izetbegović   odmah nakon referenduma nastavio razgovore o podjeli zemlje a na to nije imao pravo. Nakon što se narod izjasnio za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu niko poslije toga nije imao pravo tu odluku poništiti… Rat je bio besmislen i Izetbegović je bio jedan od onih koji su ga obesmislili, ako se za bilo koji rat može kazati da je smislen. Apsurdno je da su Bošnjaci, faktički, vodili rat za podjelu zemlje, a da toga nisu bili svjesni.

Patria: Dugo sam se bavio dogovorima o podjeli Bosne i Hercegovine. Ako neki ljudi tvrde da je Izetbegović dijelio Bosnu, pitam se šta mu je ostalo da podijeli nakon POLITIKE ZLOČINA Tuđmana i Miloševića i Karadžića i Bobana?

Čengić: I vi, kao i mnogi, pitanje podjele Bosne i Hercegovine svodite na pitanje količine zemlje, veličinu teritorije koju je neko u toj podjeli dobio. Ako se stvar postavi tako onda se politika podjele ne dovodi u pitanje, ne dovode se u pitanje njene posljedice, ona postaje pravo i jedino rješenje, samo se u pitanje dovodi je li posjed pravedno podijeljen. Izvinjavam se, ali ja sam tako shvatio vaše pitanje. Možda ste mislili nešto sasvim drugo. Da je Alija Izetbegović dijelio Bosnu i Hercegovinu to je notorna istina. Postavlja se samo pitanje čvrstine alibija koji je on stvorio: da nije mogao drugačije. Da je tako moralo biti.

Patria: Gdje bi „smjestili“ Izetbegovića kad ga poredite sa Miloševićem i Tuđmanom?

Čengić: Veličina Alije Izetbegovića ponajprije se može istaći u njegovom poređenju sa partnerima sa kojima je potpisao Dejtonski mirovni sporazum, Miloševićem i Tuđmanom. Svako poređenje ide mu naruku. On je samo u tom kontekstu veliki čovjek. On je svoj despotizam izgradio na sasvim drugi način. Despotizam koji su izgradili Tuđman i Milošević temeljio se na ideji o „Velikoj Državi“. Alija Izetbegović je svoju političku moć utemeljio na Velikoj Ideji. Milošević i Tuđman su svoj despotizam provodili klasičnim metodama, nametali su ga policijskom i vojnom silom, podržanom državnim propagandnim aparatom i medijima. Alija Izetbegović je svoj despotizam gradio na netipičan način, prividno nenasilno, stvarajući kult ličnosti kao dobar i uljudan čovjek, prijatan i prirodno zbunjen i nesiguran, ophrvan kataklizmom, kao nemoćan miroljubivi partner naspram besprimjerno brutalnih neprijatelja.

Kroz istoriju su svi despoti tražili opravdanje za neprimjerenu moć kojom su raspolagali. Milošević i Tuđman su je nalazili u nacionalnoj istoriji, u nepravdi i apokaliptičnoj opasnosti kojom su izloženi njihovi narodi. Alija Izetbegović se priklonio onim moćnicima koji su svoju misiju pravdali voljom Božijom. Da bi predstavio svoju budućnost svaki je despot prvo morao da predstavi svoju sadašnjost. Milošević i Tuđman su je predstavljali riječima iz kojih je izvirala netrpeljivost i mržnja. Alija Izetbegović se nije spustio na tako niske grane i zadovoljio se nastojanjima da sadašnjost predstavi što mizernijom i nesigurnijom. Slikajući sadašnjost Milošević i Tuđman su u toj slici nastojali da pronađu alibi za sve što su kasnije učinili. Alija Izetbegović je u toj slici nastojao da stvori alibi za ono što nije učinio, a što je morao učiniti da bi ispunio svoja obećanja.

Za razliku od Miloševića i Tuđmana koji su bili  klasični despoti i direktno kontrolisali cijelo društvo i državu, Alija Izetbegović je svoj despotizam ispoljavao preko povjerljive njemu do kraja odane grupe koju je on kontrolisao, a ona je dalje kontrolisala društvo. Njegov despotizam je bio dislociran. On nije morao da kontroliše cijelo društvo nego vladajuću vjersku grupu. Zato njegov despotizam nije ni bio toliko očigledan i napadan, nego skriven i umiren, mnogo bliži vjerskoj strpljivosti, upornosti i demagogiji,  nego  bučnoj i zapaljivoj retorici i nepomirljivosti. Milošević i Tuđman su kao klasični despoti svoj despotizam temeljili na strahu i odmazdi, na strahovladi. Alija Izetbegović je svoju grupu političkih istomišljenika i povjerljivih ljudi proširio sa kriminalnim formacijama sa kojima je ostvario vrlo bliske odnose.

Patria: Kao jedan od loših poteza Izetbegovića  tretirate ostavljanje SDS-a na vlasti i pored prijedloga Holbruka da se ta stranka ugasi. Neko Vam može reći i da je alternativa bio Milorad Dodik, što se kasnije i potvrdilo. Kad je u pitanju zabrana djelovanja SDS-a, opet slijedi pitanje: Šta se time htjelo? Da li je bio cilj demokratizirati genocidnu tvorevinu?

…Zdrav razum ne može prihvatiti kao dobronamjerno i moralno Izetbegovićevo odbijanje američkog prijedloga da se Srpska demokratska stranka, kao teroristička organizacija, skloni sa političke scene. Je li to bio strah i za vlastitu političku budućnost ili ustupak zločinačkoj organizaciji koja je za njega odradila prljavi posao razgradnje Bosne i Hercegovine? Najprije će biti da Alija Izetbegović nije mogao da izađe iz političke šeme koju je sam stvorio, da druge vizije nije imao, da je bio ograničen svojim zabludama o uređenju Bosne i Hercegovine kao države slobodnih nacija, umjesto slobodnih građana.

Još ubjedljivija od ovih nagađanja je pretpostavka da je oživljavanje tronacionalne   koalicije bilo vezano za dovršenje započetog posla državne razgradnje i teritorijalne podjele u kojoj islamsko društvo dobija svoj prostor. U tom kontekstu treba tumačiti i njegovu poslijeratnu izjavu da on najbolje i najlakše sarađuje sa Momčilom Krajišnikom, koji je već tada  bio siguran kandidat za Hag… Gdje se izgubilo dostojanstvo i ponos o kome je Izetbegović održao lekciju Biljani Plavšić na sjednici Predsjedništva u januaru 1992. godine: „Ponosan čovjek sve može, ali pognuti glavu ne mogu, makar ostao bez glave. Poget glave nećemo, makar ostali bez nje… Ponos i dostojanstvo ne mogu dalje da trpe!“

To je bio njegov lični izbor. Može li se sve to uklopiti u sliku bošnjačkog lidera Zdrav razum ne može a da se ne upita šta je to, osima antikomunizma, moglo toliko čvrsto vezati Stranku demokratske akcije sa Srpskom demokratskom strankom ako su im politički ciljevi zbog kojih su poveli rat bili potpuno suprotni? …Političke koalicije nastaju i nestaju na političkim integracijama i dezintegracijama. Prva koalicija između SDA, SDS i HDZ bazirala se na zajedničkom interesu osvajanja vlasti. Kako je onda mogla da nastane druga koalicija ako su se u nju ujedinile nepomirljive snage dezintegracije i integracije? Je li ikako moguća normalna politička koalicija između partnera koji imaju potpuno različite poglede na budućnost i ustrojstvo države? U bh. slučaju sva čuda i nelogičnosti su moguća. Druga, poslijeratna koalicija se bazirala na zajedničkom političkom interesu zadržavanja vlasti po svaku cijenu i udruženom zločinačkom poduhvatu pljačkanja svega što se moglo opljačkati.

Patria: Ne možete osporiti da je Izetbegović omiljen među Bošnjacima. Koliko je omiljen pokazuje i dvostruki izbor njegovog sina za člana Predsjedništva, jer ogroman broj ljudi glasa samo se sjećajući svog prvog predsjednika. Jeste li imali negativnih reagiranja na Vašu knjigu? 

Čengić: Itekako, ali od ljudi koji nisu pročitali knjigu, nacionalističkih uspaljenika i fanatika koji nisu u stanju da zdravo rasuđuju, za to nemaju ni znanja ni kulture. Sve se to dešava u komentarima na elektronskim medijima koji su objavili osvrte na moju knjigu.

Jedan od najvažnijih ciljeva koje sam sebi postavio jeste da izazovem reakciju, da ohrabrim dalje traganje za istinom i dijalog  svih strana o pitanjima koja su bolna i osjetljiva i samo su  prividno stvar prošlosti i historije. To su pitanja naše sadašnjosti i budućnosti. Cilj mi je da se Velika laž na kojoj se zasniva moć jedne degenerisane političke grupacije  prvo raspakuje, a potom o njoj počne slobodno govoriti i raspravljati kako bi se potpuno demistificirala. Zato sam nastojao da sva poglavlja u ovoj knjizi ostanu dovoljno otvorena i za suprotnu argumentaciju.  Klonio sam se tvrdih zaključaka i ocjena koliko je god to bilo moguće, prepuštajući čitaocima  da na osnovu priloženih dokaza sami prosuđuju.

Patria: Kritičari će vam reći: Knjiga poput Vaše nije objavljena u Hrvatskoj o Tuđmanu ili u Srbiji o Miloševiću. Jesmo li demokratskiji narod i država od naših komšija?

Čengić: Knjigu sam hiljadu puta odbolovao ophrvan istim pitanjem koje ste mi postavili. Da toga nije bilo završio bih je mnogo brže. Sve u svemu, trajalo je dvadesetak godina. Knjigu sam započinjao, pa prekidao, opsjednut brojnim dilemama. Sumnjao sam u svrsishodnost i domete ovakvog rada. Bio sam svjestan ograničenja koja proizilaze iz opšte društvene apatije, kulturne i obrazovne zapuštenosti ogromne većine koja se ne druži sa knjigom, većine koja nije pripremljena za kritičko sagledavanje naše prošlosti i stvarnosti, ali je veoma spremna da se žestoko obračuna sa svima koji se usude  narušiti nacionalističke stereotipe. Više sam se, dakle, mučio sa ovim dilemama nego sa samim sadržajem ove političke studije.

Teretila su me i sljedeća pitanja: Je li došlo pravo vrijeme za ovakav rad? Treba li baš Bošnjaci da prvi počnu sa ovom mentalnom higijenom? Treba li sačekati da taj proces započnu oni koji nose mnogo veći teret stvaranja i održavanja svoje Velike laži pod kojom su izvršeni teški zločini i genocid, oni koji svoju veliku laž o ugroženosti i nemogućnosti zajedničkog života i danas održavaju, podstiču i realizuju? Danas sam sasvim siguran da je pojava ove knjige prednost, nikako mana.

Patria: Ljudi će vam odmah dati za pravo kad govorite o pljačkaškoj tranziciji i kriminalnoj privatizaciji. Zar nije upravo Izetbegović upozoravao na karijeriste i lopove u redovima SDA?

Čengić: Jedno je pričati priču koju narod želi čuti, a drugo je tu priču pretvoriti u političku praksu. Pomanjkanje u procjeni silogističke povezanosti između teorije i prakse je jedna od najozbiljnijih, bazičnih grešaka, koje narušavaju modernu ideologiju. Pri tome je glavni problem sakriven u pitanju: kako i da li proklamovani principi odgovaraju činjenicama i kako zaključci zadovoljavaju potrebe određenog problema. U slučaju Alije Izetbegovića osnovni problem se javlja u kontradikciji između proklamovanih političkih ciljeva (principa) – sa jedne strane i političke prakse – sa druge strane. Principi koje je javno proklamovao Alija Izetbegović su bili čvrsti, sazdani na istorijskom iskustvu i modernim demokratskim stremljenjima. Međutim, čak i kada su principi čvrsti, nije dovoljno samo ih promovisati. Principi se moraju na ispravan način primijeniti na problem koji je u pitanju, inače se mogu izroditi u svoju suprotnost. U slučaju Alije Izetbegovića to se i dogodilo. Njegova trgovina čvrstim principima i neprincipijelnost u njihovoj primjeni i odbrani donijeli su katastrofalne rezultate.

Patria: Prigovarate li SDA-u ili Izetbegoviću tuđmanizaciju bosanskog jezika? Da li se to može ticati njihove odgovornosti? 

Ne, to nije rezultat neke politike nego pomodarstva i kulturne neotpornosti. Dovoljno je bilo da Bošnjak u Beogradu provede tri mjeseca pa da proekavi. Moja dajdžinica Nada Zulfikarpašić bila je decenijama u Sarajevu učiteljica, ali se nikada nije odrekla svog govora, svoje ekavice.  Ja sam nekim prijateljima Hrvatima, koji su naglo preuzeli  novokomponovani hrvatski jezik u šali govorio, da im je uzaludan trud da se   jezički odvoje i pokažu   drugačijim. Svaku novu riječ koju državna hrvatska lingvistička mašinerija izmisli, za dva dana preuzmu primitivni bošnjački političari koji smatraju da je to nobles, kul, da ih to čini kao pametnijim i kulturnijim.

nap.ba