OTKRIVENI NOVI DOKAZI: BiH će ponovo Srbiju tužiti za genocid

Share

Od ove godine je za Hrvatsku i Srbiju počeo teći desetogodišnji rok za eventualno pokretanja revizije presude po međusobnim tužbama.

A našoj državi preostale su još dvije godine želi li preispitati odluku Suda i s novim dokazima utvrđivati odgovornost Srbije za genocid i učešće u ratu u BiH.

Piše: TV Hayat

Prijasnja tuzba: cijeli tok sudenja.

Tuzba Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore
pred Medjunarodnim sudom pravde – tok sudjenja
 

Den Haag, 29.03.2006. – BiH je u prvom dijelu dokaznog postupka pred Medjunarodnim sudom pravde uspjela ostvariti svoje ciljeve, odnosno dokazati genocid nad nesrpskim stanovnistvom tokom agresije, tvrdi pravni zastupnik nase zemlje Sakib Softic.

U izjavi za “Dnevni avaz” datoj jucer nakon dolaska na Sarajevski aerodrom iz Haga, gdje traje pauza sudjenja, on je ocijenio da tuzena strana nije uspjela opovrgnuti navode iz tuzbe.

Unakrsno ispitivanje

– Sto se tice ekspertize generala Majkla Rouza (Michael Rose), smatram da ona ni na koji nacin ne moze stetiti BiH. Stavise, tokom unakrsnog ispitivanja on je potvrdio nase navode. Poznato je da je objavio knjigu i onda nije bilo mogucnosti da opovrgne ono sto je vec jedanput javno objavio – kaze Softic.

Podsjeca da je Rouz u knjizi naveo da su sve strane cinile zlocine, a samo jedna genocid.

– Na kraju je pokusao to izgladiti, govoreci da on ipak nije strucnjak za medjunarodno pravo i da prepusta sudu da ocijeni da li se radilo o genocidu – kaze Softic.

Ekspertiza Zan-Pol Sardona (Jean-Paul Sardon), prema njemu, bila je dosta konfuzna.

– On je prije nekoliko godina, kada nije znao da ce biti pozvan pred ovaj sud, objavio clanak u kojem tvrdi da je u BiH bilo izmedju 200 i 300 hiljada poginulih. Odjedanput je dosao sa tezom da se radi o 100 hiljada osoba. Kada je uvidio da mi ipak znamo za njegove prethodne radove, onda je upao u jednu tesku situaciju iz koje se nije uspio izvuci. Osjetilo se da mu je neugodno i nastojao je da se sve sto prije zavrsi – pojasnjava Softic.

Potcrtava da se Sardon, govoreci o broju zrtava, pozivao na podatke Eve Tabo, a najvise na Mirsada Tokacu i njegov Istrazivacko-dokumentacioni centar.

Svjedoci iz RS

Uz eksperte, SCG je imala i dvije grupe svjedoka, jednu iz RS, a drugu iz SCG.

– Ovu grupu iz RS cinili su Vladimir Lukic i Vitomir Popovic, visoki duznosnici paradrzavne tvorevine, koja je tek 1995. priznata kao entitet, a koja je u izvjestaju o Srebrenici priznala da je pocinjen genocid nad Bosnjacima u Podrinju. Njihov zadatak bio je da pokazu da je RS bila nezavisna od Beograda kod donosenja vojnih i politickih odluka. Ali radi seo zvanicnicima tvorevine koja je odgovorna za genocid i ne vjerujem da ce im sud povjerovati. Dok su jedni tvrdili da su oni odgovorni, svjedoci iz SCG su tvrdili da o tome nista ne znaju. Ali ako bi im i povjerovali, to ne osloba?a SCG odgovornosti za genocid. To su znali nosioci vlasti – zakljucuje Softic.

Micunoviceve izjave u prilog tuzbi BiH

Softic smatra da su neke izjave svjedoka SCG isle u prilog tuzbi BiH.

– Radi se konkretno o Dragoljubu Micunovicu. Uz tvrdnje da nista ne zna, na neki nacin je htio biti objektivan, pa je priznao da je moguce i vjerovatno da je SCG pruzala pomoc RS, ukljucujuci i vojnu i nakon prekida saradnje izmedju SRJ i RS – otkriva Softic.

Opovrgavali i nalaze komisija UN-a

– U jednom dijelu zastupnici SCG su nastojali opovrgnuti nalaze komisije i eksperata koje je imenovao UN 1992. godine, odnosno Tadeusa Mazovjeckog i Serifa Basjunija, tvrdeci da su podaci o broju zrtava napuhani. Medjutim, ostaje cinjenica da su ti dogadjaji postojali, a mi cemo drugim sredstvima nastojati dokazati broj zrtava – govori Softic.

Izvor

Den Haag, 29.03.2006. – Medjunarodni sud pravde u Hagu, nakon zavrsetka svjedocenja Dragoljuba Micunovica, skinuo je embargo s iskaza svjedoka u drugoj fazi procesa povodom tuzbe BiH protiv SCG za agresiju i genocid.

Agencija Sense tako je jucer prenijela iskaze britanskog generala Ricarda Daneta (Richard Dannatt) i americkog eksperta za otomansko kulturno naslijedje Balkana Andreasa Ridlmajera (Andreas Riedlmayer), koji su svjedocili na strani BiH.

Prema generalu Danetu, sadasnjem komandantu kopnene vojske Velike Britanije i bivsem zapovjedniku britanskih snaga u sastavu UNPROFOR-a i SFOR-a, VRS je “u izvjesnom stepenu djelovala samostalno”, ali je u operativnom smislu bila “agent” koji je djelovao na ostvarivanju “opceg cilja” definiranog u Beogradu, koji je u pocetku (1992. i 1993. godine) dijelilo i politicko rukovodstvo bosanskih Srba.

“Opci cilj” Beograda i Pala general Danet je opisao kao “stvaranje drzave u kojoj ce zivjeti svi Srbi, a cija ce teritorija biti veca od tadasnje SRJ”, posto ce obuhvatiti i dijelove Hrvatske i BiH na kojima zive Srbi. Cinjenica da je u kasnijoj fazi doslo do neslaganja izmedju Karadzica i Milosevica, po generalu Danetu, nema nikakvog znacaja, buduci da je general Mladic nastavio do kraja rata ici u Beograd na redovne konsultacije s Milosevicem.

Takve konsultacije komandanta jedne armije s predsjednikom druge drzave general Danet smatra krajnje neuobicajenim. Podjednako je neuobicajeno, dodao je, i to da “oficiri koji pripadaju jednoj armiji i od nje dobivaju placu… sluze u armiji druge zemlje”.

Takva praksa, tvrdio je Danet, ne postoji nigdje u svijetu. Saglasio se s izjavom svog kolege, generala Ruperta Smita (Rupert Smith), koji je na sudjenju Slobodanu Milosevicu u oktobru 2003. godine rekao: “Onaj ko te placa obicno je onaj ko ti komanduje”.

Pored oficirskih placa, Beograd je, prema generalu Danetu, osiguravao i sve ostale kljucne elemente od kojih je zavisilo funkcioniranje VRS: naoruzanje i drugu opremu, logisticku podrsku, obuku i obavjestajne informacije. Svjedok je posebno ukazao na potpunu zavisnost VRS od VJ kada je u pitanju municija: od pjesadijske, preko artiljerijske do protivavionske.

Citirao je jedan Mladicev govor iz 1995. godine u kojem je nacelnik Glavnog staba VRS rekao da je 43 posto municije utrosene tokom rata “naslijedjeno” od JNA, 47 posto osigurala je VJ, dok je samo deset posto stiglo iz drugih izvora.

Govorio je, takodjer, i o znacajnoj ulozi koju su u etnickom ciscenju istocne Bosne, narocito tokom 1992. godine, igrale paravojne formacije od kojih su “najgore”, kako je rekao, dolazile iz Srbije.

Iz dokumenata VRS, koje je analizirao pripremajuci se za svjedocenje na sudjenju generalu Radislavu Krsticu pred Haskim tribunalom, britanski general zakljucio je da je Ratko Mladic prihvatio komandu nad paravojnim formacijama i jedinicama teritorijalne odbrane. Time je, po generalu Danetu, prihvatio i odgovornost, posto se komandovanje i odgovornost ne mogu razdvajati.

To sto su u Sarajevu, Cajnicu, Bosanskom Samcu i drugim mjestima sirom BiH dzamije, katolicke i pravoslavne crkve i sinagoge bile gradjene u precniku od nekoliko stotina metara, po Ridlmajeru, harvardskom ekspertu za otomansko kulturno naslijedje, niposto nije slucajnost.

Naprotiv, istaknuo je on na pocetku svog svjedocenja, takav arhitektonski razmjestaj bio je namjeran i promisljen politicki akt. Jer, nastavio je, ljudi koji se medjusobno ne podnose, nece svoje kuce i najvaznije vjerske i svjetovne spomenike graditi u sjenci kuca i spomenika drugih.

A onda je ta duga tradicija zajednistva “svjesno i nasilno narusena u ratu od 1992. do 1995. godine” i na udaru “namjernog, sistematskog i siroko rasprostranjenog razaranja naslo se upravo kulturno i vjersko naslijedje zajednica koje su bile na meti”.

Bilans te kampanje u 26 opcina koje je Ridlmajer istrazio je sljedeci: osteceno je ili unisteno 985 dzamija, 270 katolickih crkava i 23 katolicka samostana. Na teritoriji pod kontrolom VRS gotovo da nije ostao nijedan neosteceni islamski vjerski objekt ili spomenik, a unistene su ili ostecene tri cetvrtine katolickih crkava.

Svoje svjedocenje Ridlmajer je ilustrirao snimcima dzamija i drugih spomenika prije i poslije rusenja, a mjesta na kojima su se oni nalazili pretvarana su u parkinge, parkove, livade ili otpade. Razaranja su se, po pravilu, dogadjala izvan konteksta oruzanog konflikta i nisu predstavljala “kolateralnu stetu” u razmjeni vatre zaracenih strana.

Paralelno s etnickim ciscenjem nesrpskog stanovnistva, rekao je Ridlmajer, sistematski je i namjerno “transformiran i kulturni pejzaz” Bosne, tako sto je ociscen od munara i zvonika katolickih crkava, koji su “nestajali zajedno s ljudima koji su nekada u ta obiljezja gledali kao u vidljive znake svog prisustva u toj zemlji”. Unistavanje arhitekture je, zakljucio je Ridlmajer, bilo povezano s unistavanjem zajednica koje ona simbolizira, pa se zato moze smatrati elementom genocida.

Ilustrirajuci odnos izmedju Mladica i Milosevica, general Danet je kazao kako bi to bilo kao kada bi on, kao komandant kopnenih snaga Velike Britanije, isao u Pariz da se sa francuskim predsjednikom Sirakom konsultira o vojnim operacijama u Sjevernoj Irskoj.

General Danet govorio je i o zajednickim operacijama VRS i VJ, kojima se ponekad prikljucivala i srpska vojska Krajine. Kao “tri jasna primjera” spomenuo je zajednicke operacije u dolini Drine, Srebrenici i Bihackom dzepu.

Prvi napad na vjerske objekte dogodio se krajem 1991. godine u okolini Nevesinja, gdje je Ridlmajer zatekao samo jedan zid srusene dzamije. Napadi su se intenzivirali u aprilu 1992. kada su JNA i paravojne formacije iz Srbije preuzele kontrolu nad gradovima i selima u istocnoj Bosni.

Sakib Softic, pravni zastupnik BiH u tuzbi za genocid

Svjedoci SCG ili ne govore istinu ili ne znaju sta je predmet spora

Iskazi svjedoka koje je pravni tim SCG izveo u odbranu od tuzbe BiH za genocid uglavnom su irelevantni za ono sto tvrdi BiH, ocijenio je u izjavi za “Dnevni avaz” pravni zastupnik tuzbe BiH Sakib Softic.

Irelevantni iskazi

– Svjedoci SCG ili ne znaju ono sto je predmet spora ili ne govore istinu. Pokazalo se da svjedoci nisu pogodno dokazno sredstvo za utvrdjivanje ovih cinjenica ili za njihovo osporavanje. Tako da smatram da tuzena strana izvodjenjem svjedoka prethodnih dana nije uspjela opovrgnuti cinjenice koje smo mi iznijeli u dokaznom postupku – kaze Softic.

Druga faza glavne rasprave pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu – izvodjenje eksperata BiH i svjedoka SCG – okoncana je jucer svjedocenjem bivseg predsjednika Savezne skupstine SRJ Dragoljuba Micunovica.

I njegov iskaz “o nastojanjima opozicije u Srbiji da se prona?e mirno rjesenje za sukobe u SRJ, kao i otporu opozicionih stranaka vlasti Slobodana Milosevica” Softic ocjenjuje irelevantnim.

– Mi tvrdimo da su Slobodan Milosevic i grupa ljudi koji su zajedno s njim obuhvaceni u optuznici, koristeci organe i institucije SCG, pocinili genocid. U isto vrijeme nastojali su to prikriti, izmedju ostalih, i od velikog broja ljudi u samoj SCG.

Jesu li znali?

Tako da ukoliko Micunovic kaze da za to nije znao, ja mu mogu vjerovati ili ne, ali to je za ovaj predmet i nase tvrdnje potpuno irelevantno. To sto se radilo tajno i sto neki nisu znali ne umanjuje odgovornost SCG, jer su Milosevic i ostali radili u svojstvu zvanicnika i koristili organe institucija te drzave da bi pocinili genocid – kaze Softic.

Rasprava ce biti nastavljena 18. aprila, kada ce obje strane imati po pet dana za iznosenje zavrsnih argumenata. Proces se zavrsava 9. maja, nakon cega ce biti potrebno nekoliko mjeseci za donosenje presude.

Stojanovic: Genocid se ne moze pripisati SCG

Pravni zastupnik SCG Radoslav Stojanovic kaze da je SCG iskazima sest svjedoka dokazivala da se ne moze utvrditi da je ova drzava imala namjeru pociniti genocid.

– Nasa polazna osnova, koja je dokaznim postupkom do kraja izvodjena, da se ne moze utvrditi da je postojala namjera da se unisti bosnjacki narod u BiH, te da, prema tome, nema genocida, a da se on svakako ne moze pripisati SCG – rekao je Stojanovic.

Izvor

Banja Luka, 23.03.2006. – Narodna skupstina Republike Srpske danas je nakon cjelodnevne rasprave o tuzbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu, usvojila vise zakljucaka u kojima je pozdravljena Deklaracija o neophodnosti diplomatskog rjesavanja spornih odnosa izmedju dviju drzava, koju su potpisali najvisi zvanicnici Republike Srpske i njeni predstavnici u bh. organima. U usvojenim zakljuccima za koje su glasala 62 poslanika, protiv je bilo 11, a jedan uzdrzan, istice se da i dalje mnoge cinjenice od pokretanja tuzbe, zastupanja i dopune tuzbe i ukupnog toka procesa nisu jasne i da su predstavnici Republike Srpske u protekloj deceniji morali imati mnogo aktivniji odnos prema tuzbi.

Narodna skupstina je potvrdila svoje ranije usvojene zakljucke i deklaraciju u vezi sa tuzbom u kojima se, izmedju ostalog, kaze da je “sporom Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Crnom Gorom pred Medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu, koji je pokrenut i vodi se bez saglasnosti Republike Srpske i srpskog naroda, grubo prekrsen princip ravnopravnosti konstitutivnih naroda”.

Istaknuto je da legitimni predstavnici srpskog naroda nisu konsultovani kada je tuzba podnesena, a ni u vodjenju spora, te da je tuzba neprihvatljiva za predstavnike srpskog naroda. Ponovljen je stav da je tuzba de facto protiv Republike Srpske i sustine Daytonskog sporazuma, jer Republika Srpska i srpski narod u Bosni i Hercegovini ne mogu istovremeno biti i entitet, odnosno dio drzave tuzioca i tuzena strana.

Tuzbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore treba povuci, a sva otvorena pitanja rjesavati dijalogom ovlastenih predstavnika sva tri konstitutivna naroda, zakljucila je Narodna skupstina. Pozdravljena je inicijativa za ocjenu ustavnosti koju je clan drzavnog Predsjednistva Borislav Paravac podnio pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Skupstina je obavezala Paravca i ministra inostranih poslova Mladena Ivanica da “stalnom sudu u Den Haagu hitno dostave akte o odustajanju od tuzbe i tuzbenog zahtjeva Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu zbog krsenja Konvencije o sprecavanju i kaznjavanju zlocina i genocida”.

U nastavku zasjedanja poslanici ce razmatrati informaciju o provedenim ustavnim promjenama u nasoj zemlji, te informaciju o aktivnostima tima zastupnika Narodne skupstine u sporu pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine po zahtjevu Sulejmana Tihica u vezi sa promjenom simbola Republike Srpske.

Izvor

Den Haag, 20.03.2006. – Pred Medjunarodnim sudom pravde u Haagu, iskazima svjedoka nastavlja se zavrsna rasprava u tuzbi za genocid BiH protiv SCG. U korist BiH danas pred sudom svjedoci britanski general Ricard Danat, koji je sluzio u snagama UN tokom rata u BIH. Iskazi svjedoka su pod embargom, jer prema pravilima suda izvjestitelji ta svjedocenja nece smjeti prenijeti javnosti do 28.03. 2006

Den Haag, 17.03.2006. – Rasprava u tuzbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid pred Medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu nastavljena je saslusavanjem svjedoka. Svjedocenja su javna, ali se njihov sadrzaj ne smije objavljivati do 28. marta, kada se zavrsava ova faza rasprave. Prvi svjedok Bosne i Hercegovine je Andreas Ridllemaier, ekspert Harvardskog univerziteta za Otomansko kulturno naslijedje na Balkanu.

Sarajevo, 17.03.2006. – Medjunarodni sud pravde u Den Haagu uputio je obavijest Javnom Radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine da od 17. do 28. marta ne moze uzivo prenositi procesuiranje tuzbe nase zemlje protiv Srbije i Crne Gore. Razlog prekida televizijskog prijenosa, koji su gradjani Bosne i Hercegovine bili u prilici pratiti na programu BHT 1, je odluka Suda da stavi embargo na svjedocenja eksperata u procesu tuzbe, cime ce ovaj dio procesa biti zatvoren za javnost, saopstio je Ured za odnose s javnoscu BHT 1. Javnom Radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine odobreno je iskljucivo snimanje svjedocenja eksperata i emitovanje tih dijelova nakon sto svjedoci zavrse svoja izlaganja 28. marta u 18.00 sati. Gradjani ce naknadno biti upoznati s razvojem pravnog procesa tuzbe, ciji se nastavak ocekuje 20. aprila, kada ce BHT 1 ponovno uzivo prenositi zbivanja u sudnici Medjunarodnog suda pravde.

Banja Luka, 17.03.2006. – Premijer Republike Srpske Milorad Dodik zatrazio je danas od predsjedavajuceg Vijeca ministara Bosne i Hercegovine Adnana Terzica da Vijece ministara u sto kracem roku utvrdi stav o procesu koji se vodi po tuzbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore pred Medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Dodik u pismu Terzicu upozorava da reagiranje povodom ovog procesa u zvanicnim krugovima Bosne i Hercegovine, medijima i sirokoj javnosti ozbiljno ukazuju na mogucnost destabilizacije uspostavljenih odnosa u nasoj zemlji, bez obzira na konacni ishod, navodi se u saopcenju Biroa Vlade Republike Srpske za odnose sa javnoscu.

Banja Luka, 17.03.2006. – U organizaciji Srpskog narodnog pokreta “Izbor je nas”, stotinjak gradjana Banje Luke u protestnoj setnji iskazalo je nezadovoljstvo zbog tuzbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Protivili su se i izmjenama Ustava Bosne i Hercegovine, te raspodjeli prihoda koju je provela Uprava za indirektno oporezivanje, cime je, smatraju, zakinuta Republika Srpska. Podsjecamo, proteklih dana u nekoliko bosanskohercegovackih gradova odrzani su i protesti u znak podrske tuzbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid. Organizatori su bile nevladine organizacije iz Federacije Bosne i Hercegovine. U Fondaciji Pravda za Bosnu i Hercegovinu i Drustvu za ugrozene narode negoduju zbog entitetske podijeljenosti pri ovako vaznom pitanju.

Izvor

Den Haag, 16.03.2006. – Glavni agent Srbije i Crne Gore Radoslav Stojanovic danas je pred sudijama Medjunarodnog suda pravde u Den Haagu (ICJ) izjavio da bosanskohercegovacka strana nije uspjela dokazati navode o pocinjenom genocidu nad muslimanskim stanovnistvom u BiH. “Srbija i Crna Gora nisu odgovorne za djela koja su pocinjena u BiH i, u svakom slucaju, nije bilo genocida”, zakljucio je Stojanovic u danasnjoj zavrsnici prvog dijela usmenog obracanja u procesu koji je BiH pokrenula protiv SCG za genocid. Jedini proces u kojem je Haski tribunal (ICTY) utvrdio genocid, i to na dijelu teritorije BiH, je Srebrenica (proces protiv generala Krstica) kazao je Stojanovic, ali, dodao je, namjera SCG o genocidu nije dokazana.

Stojanovicevim izlaganjem, u Medjunarodnom sudu pravde u Haagu danas je okoncana prva faza usmene rasprave u ovom procesu. U narednoj fazi, predvidjeno je saslusanje svjedoka i eksperata.

Izvor

Den Haag, 15.03.2006. – U nastavku izlaganja argumenata Srbije i Crne Gore u procesu koji je Bosna i Hercegovina pokrenula protiv ove drzave zbog genocida i agresije, pravni zastupnik Salijer de Rur rekao je da je Bosna i Hercegovina imala uspjesnu ratnu propagandu, te da su tvrdnje o genocidu jedan od plodova te propagande. Osporavajuci tvrdnje bosanskohercegovackog tima da je postojala namjera unistenja muslimanskog stanovnistva, De Rur je ukazao da je u Bosni i Hercegovini vodjen gradjanski rat. “Raspad Bosne i Hercegovine je dio sudbine raspada Jugoslavije, jer slicni uzroci na kraju imaju i slicne rezultate”, rekao je De Rur. On je nastavio potencirati tezu o gradjanskom ratu u Bosni i Hercegovini i njegovim tragicnim rezultatima koji su doveli do promjene nacionalne strukture, ali takve da se sada, prema njegovim rijecima, vidi ko je zrtva proteklog sukoba u Bosni i Hercegovini. Pozivajuci se na podatke iz prijeratnog popisa stanovnika, De Rur je kazao da je u Bosni i Hercegovini prije rata zivjelo 3.700.000 ljudi, ali da taj broj danas nije isti. Od toga je bilo 43 posto muslimana, dok je Srba bilo 33,2 posto.

Izvor

Den Haag, 14.03.2006. – U nastavku izlaganja argumenata Srbije i Crne Gore u procesu koji je Bosna i Hercegovina pokrenula protiv ove drzave zbog genocida i nesprecavanja genocida, clan tima Srbije i Crne Gore Ksavijer Deru pred Medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu govorio je o definisanju genocida u razlicitim rezolucijama Ujedinjenih naroda. On je tvrdio da se u Bosni i Hercegovini jesu desili strasni zlocini i ubistva, ali da se ona ne mogu definisati kao genocid zbog, kako je kazao, nepostojanja namjere da se djelimicno ili u cjelosti unisti jedna etnicka grupa.

Izvor

Den Haag, 13.03.2006. – Ekspertni tim Srbije i Crne Gore nastavio je izvodjenje dokaza pred Medjunarodnim sudom pravde u Den Haagu u raspravi u tuzbi Bosne i Hercegovine za agresiju i genocid. Zastupnici Srbije i Crne Gore iznosili su tezu kako Beograd nije imao uticaj na donosenje odluka u Republici Srpskoj, koja je imala odlike nezavisnog politickog subjekta. Masakr u Srebrenici pokusali su prikazati kao rezultat borbi jedinica Armije Bosne i Hercegovine i vojske bosanskih Srba, odnosno odmazde srpskih snaga zbog ranijih akcija jedinica pod komandom Nasera Orica.

Izvor

Den Haag, 10.03.2006. – Rat u Bosni i Hercegovini bio je gradjanski rat izmedju tri naroda, a ne agresija, kazali su u nastavku rasprave pred Medjunarodnim sudom pravde zastupnici Srbije i crne Gore. Ni u kom slucaju taj rat nije bio pokusaj srpskog naroda ili drzave da unisti drugu etnicku, nacionalnu ili vjersku grupu. Dejtonski Sporazum potvrdio je da se rat u BiH vodio zbog teritorije, koliko ce kome narodu pripasti teritorije.

Pocetak rata, kazao je Radoslav Stojanovic, bio je pripreman i ocekivan jer su sve tri strane naoruzale narod. Sva tri naroda imali su podrsku i izvana, Srbi iz Srbije, Hrvati iz Hrvatske, a Bosnjaci iz islamskih zemalja.

JNA je BiH napustila u maju ’92. godine i nakon toga bilo je samo sporadicnog djelovanja u odbrani drzavne granice.

Stojanovic je u nastavku kazao kako podnosilac tuzbe nije pokusao utvrditi stvarni broj zrtava nego je svoje izvore koristio da bi broj uvecao i dokazao genocid.

Naveo je da se u dokumentima nase zemlje spominju razlicite brojke, od 140.000 do 250.000 nastradalih. Pozvao se na decembarske izjave predsjednika Istrazivacko-dokumentacionog centra Mirsada Tokace kako je u nasoj zemlji ubijeno 93.837 osoba svih nacionalnosti, te da iako postoji mogucnost veceg broja zrtava, da ne prelazi 100.000.

“Ustvrdio” je da su etnicka preseljenja direktna posljedica sukoba, siromastva i politike vodjstva sve tri strane. Pozivajuci se na materijale Haskog tribunala koje su pred Sudom prezentirali zastupnici nase zemlje, kazao je kako je etnicka struktura kvazi identicna prijeratnoj te da je broj Bosnjaka nakon rata 45,5% u odnosu na 42,2% 1991 godine. Proces se nastavlja u ponedjeljak kada ce tuzena strana nastaviti iznosenje argumenata kojim osporava tuzbu nase zemlje za genocid.

Izvor

Den Haag, 09.03.2006. – Glavi pravni zastupnik Srbije i Crne Gore Radoslav Stojanovic danas je pred sudijama Medjunarodnog suda pravde u Haagu, u nastavku zavrsne rasprave o tuzbi BiH protiv SCG, izjavio kako oruzani sukob u BiH nije bio rezultat agresije Srbije, jer bi u tom slucaju takav rat bio potpuno drugaciji.

On je u prilog ovoj tvrdnji ustvrdio kako Srbija nije obavila opcu mobilizaciju, vec su neki pojedinci porijeklom iz BiH i Hrvatske organizirali mobilizaciju dobrovoljaca.

-Prisustvo JNA u BiH se okoncalo 19. maja 1992. godine, te je njeno prisustvo tokom rata u BiH bilo iskljucivo u sporadicnim slucajevima od nekih pojedinaca koji su dolazili u BiH, tvrdi glavni zastupnik SCG.

Osvrnuvsi se na referendum o nezavisnosti BiH i njeno medjunarodno priznanje, Stojanovic je kazao kako je velika vecina Srba ovaj referendum bojkotirala, sto je rezultat onoga sto su oni smatrali visim nacionalnim interesom.

Medjunarodno priznanje BiH kao nezavisne drzave, kako je ocijenio, naznacilo je da ce doci do vojnog sukoba jer je time srpski narod bio sveden na status nacionalne manjine u vlastitoj drzavi.

-U takvoj situaciji srpski narod je imao osjecaj historijskog poraza, a prihvatanje ovog poraza znacio bi nestanak srpskog naroda, ustvrdio je Stojanovic, dodajuci kako je neprihvatanje ovog poraza rezultiralo pokretom otpora srpskog naroda u BiH.

On je naveo kako je rizik koje je povlacenje JNA iz BiH predstavljalo za Srbe bio ocit, te da je vecina srpskih oficira JNA koji su bili porijeklom iz BiH odlucili ovdje ostati.

Stojanovic je tokom iznosenja argumentacije govorio i o formiranju vojnih snaga RS-a, cije finansiranje je bila odgovornost vlasti RS-a, kao i o formiranju vojnih snaga Hrvata i Bosnjaka u BiH.

Ustvrdio je kako je naoruzavanje vojnih jedinica u BiH bilo iskljucivo organizirano u okviru etnickih zajednica.

-Cilj svih vojnih formacija tokom rata je bilo uspostavljanje kontrole nad teritorijom koje su zaracene strane definirale kao teritoriju njihove etnicke zajednice, kazao je Stojanovic.

Izvor

Den Haag, 09.03.2006. – Pravni zastupnici Srbije i Crne Gore u Medjunarodnom sudu pravde u Den Haagu Vladimir Djeric i Tibor Varadi danas su, drugog dana iznosenja usmenih argumenata po tuzbi Bosne i Hercegovine protiv SCG za genocid, zatrazili od Suda da ispita pitanje pristupa i nadleznosti te se proglasi nenadleznim po ovom predmetu. Obrazlozenje zahtjevu je u tvrdnji da odgovorna strana nije imala pristup Sudu u relevantnom periodu i nije bila, niti je, obavezana clanom 9. Konvencije o genocidu, koji je, kazali su, jedini navodni osnov jurisdikcije.

Na temelju cinjenice da se taj isti sud 2004. godine proglasio nenadleznim za tuzbu koju je 1999. godine SRJ podnijela protiv clanica NATO-a zbog bombardiranja, SCG smatra da se isti pravni argument mora primijeniti i na ovu tuzbu Bosne i Hercegovine, odnosno da se Sud u ovom slucaju mora proglasiti nenadleznim. Pri tome se tuzena strana “oslanja” na to da SRJ ni 1993., kada je BiH podnijela tuzbu, a ni 1999., kada je podnesena tuzba protiv NATO-a, nije bila clanica UN-a, jer je to postala tek 01. novembra 2000. godine, te da u navedenom vremenu nije bila clanica statuta Medjunarodnog suda pravde, niti Konvencije o genocidu, sto su nuzni uvjeti za nadleznost suda.

“Cinjenica da SRJ nije bila clanica UN-a od 1992. do 2000. godine znaci da uopce nije bila kvalificirana da postane potpisnica Konvencije o genocidu. Jedini nacin da bude kvalificirana jeste direktan poziv Skupstine UN-a, sto nije bio slucaj, niti je to bilo na dnevnom redu svjetske organizacije”, kazao je Varadi.

Danas se, prema rijecima tuzene strane, svi slazu da je SRJ postala nova clanica UN-a u novembru 2000. godine, a prijem u status novog clana desio se bez ijednog glasa protiv i bilo kakvog prigovora. Jasno je, smatraju zastupnici SCG, i to da je u Odluci o zakonitosti koristenja sile iz 2004. godine receno kako SCG nije imala pristup Sudu prije novembra 2000., jer nije bila clanica UN-a, i nije bilo nikakvog alternativnog osnova za pristup Sudu. To je, zakljucuju Djeric i Varadi, “ocigledno relevantno i u ovom predmetu, ne zato sto Odluka iz 2004. o zakonitosti koristenja sile daje stav ‘res iudicata’ u odnosu na ovaj predmet, vec zato sto se radi o istinitoj izjavi i objektivnoj odluci koja se ne moze razdvojiti od naseg predmeta”.

Svemu tome, zastupnici SCG su dodali “neospornu tvrdnju da SRJ nije nastavila medjunarodni pravni subjektivitet i ugovorni status bivse Jugoslavije”, da je “pretpostavka kontinuiranog pravnog subjektiviteta i ugovornog statusa bivse SRJ na SCG odbijena” i da se “automatska sukcesija nije desila”. A i da se desila, to, prema njihovim rijecima, nije moglo ukljuciti clan 9. Konvencije o genocidu, s obzirom na karakter njegove odredbe koja trazi sudsko rjesavanje sporova.

“Nakon sto je SRJ postala clanica UN-a, pristupila je Konvenciji o genocidu s izrazenom rezervom u odnosu na clan 9. te konvencije”, kazao je Varadi na kraju danasnjeg prvog dijela svog i Djericevog usmenog izlaganja.

Bruxelles, 09.03.2006. – Predsjedavajuci Predsjednistva Bosne i Hercegovine Sulejman Tihic izjavio je danas u Bruxellesu da tuzba koju je nasa zemlja podnijela Medjunarodnom sudu pravde u Den Haagu protiv Srbije i Crne Gore nije usmjerena protiv srpskog naroda i dobrih prijateljskih odnosa dvije zemlje. “Ne postoji pojedinac u Bosni i Hercegovini koji moze razgovarati o bilo kakvim vansudskim poravnanjima u vezi sa tuzbom Bosne i Hercegovine”, rekao je Tihic poslije razgovora sa predsjednikom Srbije i Crne Gore Svetozarom Marovicem.

Izvor

Deen Haag 8. Mart 2006

Bh. pravni tim zavrsio prvu rundu iznosenja argumenata

Pele: Cilj BiH nije pohlepa nego istina o genocidu koju dugujemo zrtvama, BiH nije precizirala odstetni zahtjev jer smatra da to treba biti predmet diplomatskih i ekspertskih pregovora dvije strane * Postoji gradjanska odgovornost za pocinjene grozote

Pozivajuci Medjunarodni sud pravde da “jasno razgranici pojmove drzavne odgovornosti i kolektivne krivice“, profesor Tomas Frenk (Thomas Franck) jucer je, u zakljucku prve runde iznosenja argumenata pravnih zastupnika BiH, posebno naglasio da utvrdjivanje odgovornosti Srbije i Crne Gore ne znaci “da je svaki pojedini gradjanin te drzave kriv za genocid”.

– Medjutim, nastavio je Frenk, njihova je drzava svjesno vodila, pomagala, obucavala, naoruzavala, oblacila, placala i inspirisala one koji su pocinili genocid. Iako mnogi od njih ne dijele krivicu pocinioca, svi oni dijele gradjansku odgovornost da priznaju grozote koje su pocinjene u njihovo ime i pomognu da se zalijece rane.

Odgovor Labusu

Prije profesora Frenka, njegov kolega u zastupnickom timu BiH, kako prenose agencije, profesor Alen Pele (Alain Pellet) govorio je o tome na koji bi nacin SCG trebala pomoci zalijecenju rana genocida.

Negirajuci izjavu potpredsjednika Vlade Srbije Miroljuba Labusa da tema haskog procesa nije genocid vec “100 milijardi dolara”, Pele je naznacio da je cilj “sudski utvrdjena istina o genocidu, koju dugujemo zrtvama” i da ga BiH “nije pokrenula iz pohlepe”.

On je kazao da BiH nikada nije precizirala svoj odstetni zahtjev jer smatra da to treba biti predmet diplomatskih i ekspertskih pregovora dvije strane, nakon sto sud proglasi Beograd odgovornim za genocid pocinjen u BiH. Ti pregovori trebali bi biti vodjeni “u dobroj volji” i “bez odugovlacenja”, a ukoliko za godinu ne urode plodom, BiH bi se, rekao je Pele, obratila sudu da on odredi visinu kompenzacije.

Govoreci o drugim posljedicama koje proizlaze iz odgovornosti drzave, Pele je istakao da je Medjunarodni sud nadlezan da od SCG trazi “garancije da nece ponoviti genocid“.

Velicanje Mladica

Bosna i Hercegovina, rekao je francuski profesor, “ima, nazalost, dobre razloge da vjeruje da bi se to moglo ponoviti i zato trazi takve garancije”. Kao dokaz da SCG ne kaznjava odgovorne za genocid i da je posljedica toga negiranje da je genocid i pocinjen, francuski pravnik je naveo da je na nedavnom mitingu u Beogradu oko 10.000 radikala klicalo bivsem komandantu vojske bosanskih Srba i optuzenom za ratne zlocine, generalu Ratku Mladicu, koji “zivi u Beogradu, a srpske vlasti odbijaju ga uhapsiti”.

Pele je dodao da su partije bivseg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana Milosevica (Socijalisticka partija Srbije – SPS) i lidera Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Seselja na proslim izborima u Srbiji osvojile cetvrtinu glasova, a da su ucesnici nedavne tribine na beogradskom Pravnom fakultetu tvrdili da u Srebrenici nisu ubijeni bosnjacki civili, vec vojnici. Tim SCG pocinje svoju odbranu

U Medjunarodnom sudu pravde u Hagu za danas je zakazano izlaganje odbrane, cime ce otpoceti prvi krug sedmodnevnog usmenog iznosenja dokaza i odgovora pravnog tima Srbije i Crne Gore. Svicarski profesor Luidji Kondoreli u svom obrazlozenju naveo:

Savjet SCG vec djelimicno priznao odgovornost za masakr u Srebrenici. Clan bh. tima citirao deklaraciju u kojoj stoji da su “oni koji su ubijali u Srebrenici i koji su naredili i organizirali taj masakr” predstavljali “nedemokratski rezim terora i smrti!”

Zastupnici BiH tvrdili su jucer pred Medjunarodnim sudom pravde (ICJ) u Hagu da je Savjet ministara Srbije i Crne Gore (SCG) u julu 2005. godine “djelimicno priznao” odgovornost drzave za masakr u Srebrenici, a time i za genocid nad nesrbima pocinjen u BiH.

Dokazujuci tu tvrdnju, svicarski profesor Luidji Kondoreli (Luigi Kondoreli) citirao je iz deklaracije kojom je Savjet ministara SCG osudio masovno ubistvo srebrenickih Bosnjaka u julu 1995. godine da “oni koji su ubijali u Srebrenici i koji su naredili i organizirali taj masakr nisu predstavljali ni Srbiju, ni Crnu Goru, nego jedan nedemokratski rezim terora i smrti”.

Ocjenjuci da je ta izjava bila “korak u dobrom smjeru”, on je sugerirao da je ona i “dovoljno konkretna da priznaje da je masakr bio naredjen od prethodnih vlasti, odnosno organa drzave”. Podsjetio je da je Haski tribunal presudio da je u Srebrenici pocinjen genocid.

– Savjet osudjuje masakr i one koji su ga naredili – predstavnike nedemokratskog rezima terora i smrti. Ali, to je bila drzavna i medjunarodno priznata vlast i, po principu kontinuiteta, drzava snosi odgovornost za njena djela. Zato je prijedlog BiH da sud ovu izjavu uzme u obzir kao djelimicno priznanje – rekao je zastupnik BiH. Odgovorni jednako kao i Njemacka i Italija u Drugom svjetkom ratu

Danasnje demokratske vlasti u SCG, ocijenio je Kondoreli, snose odgovornost za zlocine prethodne vlade jednako kao sto su Njemacka i Italija bile odgovorne za zlodjela pocinjena u Drugom svjetskom ratu.

Izvor PBS

Den Haag, 07.03.2006. – Uvodnim izlaganjem clana bosanskohercegovackog pravnog tima Thomasa Francka danas je u Medjunarodnom sudu pravde u Den Haagu zavrsen prvi krug sedmodnevnog usmenog izlaganja tima nase zemlje u tuzbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid. Franck je od clanova Haskog suda zatrazio donosenje presude kojom ce biti nadoknadjena steta zrtvama genocida u Bosni i Hercegovini. Kako je kazao, rijec je o historijskom zadovoljenju pravde, a ne samo o materijalnoj nadoknadi.

On je potcrtao jasnu razliku izmedju individualne i kolektivne odgovornosti za genocid pocinjen u nasoj zemlji. Uloga Suda u Den Haagu, kako je kazao, jeste da objasni ne samo odgovornoj strani u zlocinu vec i vladama sirom svijeta da postoji odgovornost drzave u zlocinu genocida i da tim vise ovaj sud ima punu nadleznost te moze odlucivati kada je drzava odgovorna za krsenje Konvencije o genocidu.

Franck je ustvrdio kako odgovornost drzave nije ekvivalentna odredjivanju kolektivne krivice, podsjetivsi da je taj pojam odbacen.

Moze postojati licna odgovornost i drzavna odgovornost, a ne kolektivna krivica, i na tome insistiramo u suvremenom dobu u kojem zivimo. Nemoguce je okriviti cijeli narod za nedjelo jednog zlocinca ili vise njih, ili za zlocinacka djela koja je planirala ili pocinila njihova vlada”, naveo je Franck i naglasio kako kolektivna krivica svih Srba za genocid ne dolazi u obzir.

Pitanje odgovornosti drzave za genocid dovodi se u pitanje i onda kada ta drzava uporno ne pokusava sprijeciti i obustaviti zlocine, te i u tom slucaju drzava potpuno preuzima odgovornost za krsenje medjunarodnog prava.

Franck je naglasio kako je sustina sudjenja odsteta zrtvama genocida. Svaka drzava koja nanese stetu drugoj drzavi mora biti dovedena u poziciju da nadoknadi tu stetu. Nadoknada stete mora biti takva da u najvecoj mjeri obnovi situaciju kakva je postojala prije zlocina ili kao da oni nisu ni postojali. “Drzava je svjesno i namjerno osmislila, pomogla, obucila, obukla, nahranila, finansijski podrzala i inspirirala sve one koji su pocinili genocid. Moramo uzeti u obzir enormnu kolicinu zlocina koji su pocinjeni u ime srpskog naroda. Pruzite nadu zrtvama genocida. Nijedna druga medjunarodna institucija ne moze preuzeti takvu vasu ulogu i u tome ne postoji alternativa”, zakljucio je Franck. Sutra ce svoju argumentaciju pred Medjunarodnim sudom iznositi Srbija i Crna Gora.

Den Haag, 07.03.2006. – “Bosna i Hercegovina smatra da utvrdjivanje sume ratne odstete treba biti tema prijateljskih pregovora dviju strana u kojoj ce ucestvovati eksperti, a ne pravnici, a ti pregovori ne bi trebalo da traju beskonacno, vec se zasnivati na pravnim osnovama”, rekao je pravni zastupnik Bosne i Hercegovine Alain Pellet u Medjunarodnom sudu pravde u Den Haagu na zavrsetku usmenog izlaganja bh. pravnog tima u tuzbi koju je nasa zemlja podnijela protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid. Pellet je naglasio da bh. strana ne trazi od Suda da precizira sumu nadoknade stete, jer ni visoka sudska instanca ni bh. pravna strana osobno ne raspolazu detaljima da bi sada mogle govoriti o visini sume. “To bi”, kazao je Pellet, “s jedne strane trebalo da obuhvati svu pravnu stetu koja je primjenjivana na ovaj predmet i pocinjena u Bosni i Hercegovini, a s druge strane i pravne norme koje se ticu pitanja nadoknade ratne stete”. Prema njegovim rijecima, integralna nadoknada pravnih steta se vrsi u vidu satisfakcije, odnosno nadoknade, sto znaci uspostavljanje situacije kakva je bila prije cinjenja krivicnih djela.

Utorak 7 mart 2006

Sulude teze iz Beograda

Tvrdnjom da je utvrdjivanje pravde opasnost po mir, beogradska politicko-intelektualna elita protivi se pravnoj verifikaciji historijskih fakata

Pravno-ekspertni tim Srbije i Crne na celu s Radoslavom Stojanovicem od sutra ce pred sudijama Medjunarodnog suda pravde u Hagu iznositi svoju argumentaciju kojom ce pokusati pobiti navode iz tuzbenog zahtjeva BiH kojim se zvanicni Beograd tereti za genocid nad nesrpskim stanovnistvom u nasoj drzavi.

Poznato je vec, Stojanovicev tim ce – po ko zna koji put – postaviti pitanje nadleznosti Suda za rjesavanje ovog medjudrzavnog spora. Iako je i njemu i svim ostalim clanovima beogradskog tima jasno da je nadleznost nesporna.

Insistiranje na pojasnjavanjima vec pojasnjenoga otkriva svu nemoc Beograda pred iznesenom argumentacijom tima BiH. Ova cinjenica, nesumnjivo, dobar je znak za pozitivan ishod tuzbe nase drzave.

Medjutim, nimalo dobar znak nisu silna upinjanja beogradske politicko-intelektualnescene u promoviranju teze koja granici sa zdravim razumom. Naime, vec izvjesno vrijeme – a posebno od trenutka kada je postalo jasno da ce se Sud prihvatiti posla u rjesavanju nase tuzbe – iz Beograda se moze cuti kako ce presuda biti stetna po stanje u regionu. Ide se i jos dalje pa se konstatira kako ce, u ovom slucaju, pravda biti opasnost po mir u regionu!? Te se BiH uvjeravalo kako bi najpametnije bilo da odustane od tuzbe.

U “slobodnom prijevodu” to bi moglo znaciti da se odustane od utvrdjivanja istine i pravde. Jer, i jedno i drugo moglo bi tesko pasti svima koji su bespogovorno sluzili fasistickom rezimu Slobodana Milosevica i njegovim ekspoziturama u BiH koje personificiraju Radovan Karadzic i Ratko Mladic.

I, onda, treba o svemu sutjeti kako ih se ne bi podsjecalo kakve su sve zlocine cinili. Suludo. Rijec suda samo je verifikacija historijskih cinjenica. Bez pravno verificiranih historijskih fakata tesko je graditi mirnu buducnost. A ne obrnuto, kako predlazu maltene svi javno eksponiraniji predstavnici beogradske politicko-intelektualne elite.

Husein ORAHOVAC

BH. PRAVNI TIM NASTAVIO IZNOSENJE
DOKAZA PRED ME?UNARODNIM
SUDOM PRAVDE PROTIV SRBIJE
I CRNE GORE ZA AGRESIJU I GENOCID

Den Haag, 06.03.2006. – 5. dan sudjenja pred Medjunarodnim sudom pravde

Na pocetku prijepodnevnog izlaganja zastupnickog tima Bosne i Hercegovine pred Medjunarodnim sudom pravde u Haagu, pravna zastupnica Magda Karagijanakis opisala je obrazac prema kojem su dobrovoljci iz Srbije i Crne Gore ucestvovali u ratnim operacijama u nasoj zemlji. Karagijanakis je, temeljeci svoje tvrdnje na odlukama Vlade Srbije, izjavila da su se takve dobrovoljacke jedinice nalazile pod direktnom komandom Ministarstva unutrasnjih poslova, Drzavne bezbjednosti i Vojske Jugoslavije. Primjer za to je jedinica Zeljka Raznatovica Arkana “Tigrovi”, koja je bila sastavni dio Ministarstva unutrasnjih poslova Srbije, dok su dobrovoljacke snage Vojislava Seselja djelovale uz podrsku vlasti iz Beograda. Karagijanakis je citirala dva dokumenta Ministarstva unutrasnjih poslova bosanskih Srba iz jula 1995. godine, uoci i poslije napada na Srebrenicu, u kojima se paravojna formacija “Skorpioni” izricito pominje kao jedinica iz sastava Ministarstva unutrasnjih poslova Srbije.

Izvor PBS

Haag 03. 03. 2006. Cetvrti dan sudjenja pred Medjunarodnim sudom pravde

Karadzic je Milosevicu 1991. rekao da ce “muslimani nestati za mjesec”

U BiH silovano najmanje 12.000 zena * Seksualnom mucenju bili podvrgnuti i muskarci * Vaznost presuda Tribunala za Ruandu i bivsu Jugoslaviju

– Sarajevo ce pasti za jedan dan, bit ce 500.000 mrtvih, a muslimani ce nestati za mjesec. Oni ce biti izbrisani s lica zemlje – recenice su koje su jucer u vise navrata cule sudije Medjunarodnog suda pravde u Hagu, tokom cetvrtog dana rasprave po tuzbi BiH protiv SCG za genocid.

Izgovorio ih je Radovan Karadzic tokom razgovora sa Slobodanom Milosevicem pred kraj 1991. godine.

Poruka podredjenima

Nakon toga, Milosevic je svojim podredjenima poslao uputu “da ne stoje na putu Karadzicu”.

I tokom izlaganja Lore Douban (Laura Dauban), te istupa profesorice Brigit Stern (Brigitte Stern) i profesora Tomasa Frenka (Thomas Franck), prezentirani su dokazi o tome da je Beograd svjesno i planirano stajao iza zlocina genocida koji je izvrsen u BiH.

Douban je detaljno prezentirala recept etnickog ciscenja koji je proveden na podrucjima koja su okupirali bosanski Srbi. Najprije bi JNA zaposjela pozicije ili proglasila vojnu upravu u gradu, a onda bi vlast i teritoriju preuzele srpske snage pracene “dobrovoljcima” iz Srbije. Nesrpsko stanovnistvo proganjano je, zatvarano, muceno i ubijano, a nesrpski objekti, posebno oni od kulturne, historijske ili vjerske vrijednosti, unistavani.

Na primjerima opcina u Bosanskoj krajini, Posavini ili u Podrinju, ona je pokazivala ulogu i utjecaj Beograda na zlocine koji su pocinjeni. Douban je, nadalje, citirala i jedan razgovor celnika srpskih snaga iz Vlasenice koji je Karadzicu krajem 1991. godine prijavio da pod svojom komandom ima 600 naoruzanih dobrovoljaca koje je opremila i obucila JNA.

JNA je bila ta koja je s dvije jedinice iz sastava Uzickog i Novosadskog korpusa usla u Vlasenicu i okupirala grad.

– Vlasti SR Jugoslavije stajale su iza aktivnosti ne samo JNA, vec i Srba u BiH. Oni nikada nisu osudili nijedan zlocin koji su pocinile jedinice pod njenom komandom – istakla je Douban.

Govoreci o “dobrovoljcima” koji su iz Srbije operirali po BiH, ona je posebno navela “arkanovce” i jedinicu pod komandom Kapetana Dragana.

Stern je govorila o sistematskom silovanju zena, ali i muskaraca u koncentracionim logorima. Citirala je i izvjestaj Tadeusa Mazovjeckog (Tadeusz Mazowiecki) po kome je silovano najmanje 12.000 zena i djevojcica. Neke od silovanih bile su stare izmedju cetiri i sedam godina ili starice od preko 80 godina.

– Cesto su silovanja vodila u smrt, kao i odbijanja da se ucestvuje u njima. Zene su sistematski silovane, drzane u izolaciji dok ne zatrudne i trudnoca ne odmakne toliko daleko da je abortus nemoguc. One su prema fetusu imale osjecaj ga?enja, nazivale su ga “to” ili “ta stvar” i cesto govorile da bi vise voljele da imaju tumor nego “to”. Ne bih voljela da se ikada ijednoj od zena desi ono sto se desavalo Bosnjakinjama 1992. i 1993. godine – kazala je prof. Stern.

Ona je navela vise presuda iz Tribunala za pocinjene ratne zlocine na prostoru bivse Jugoslavije, te Ruande, u kojima se silovanje kvalificira kao ratni i zlocin genocida. Stern je istakla da je Beograd znao i stajao iza aktivnosti etnickog ciscenja, da ih nije osu?ivao vec, naprotiv, stimulirao i da je posebno bio blagonaklon prema sistematskom silovanju zena.

Kazala je da su i muskarci bili izlozeni seksualnom mucenju. Navela je primjere da su ljudi tjerani da jedni drugima odgrizu spolne organe, da medjusobno opce clanovi jedne porodice ili da siluju druge djevojcice i zene.

Ubistvo duse

– Ko je odbio, bio je ubijen. Fikret Harambasic jedna je od brojnih zrtava tog zlocina -kazala je ona.

Dodala je da francuski eksperti silovanje zovu jos i ubistvo duse.

– Silovanja u BiH uklapaju se u definiciju genocida jer se radi o svjesnom unistavanju duse i tijela zrtve. Zrtva je najcesce silovana pred drugima, povrijedjena je, ne zeli zanijeti ili se ozeniti, povlaci se u sebe ili je sredina ne prihvata. Cest izlaz iz tog stanja je smrt – kazala je Stern.

Bh. tim danas nastavlja s iznosenjem dokaza. Kako saznajemo, govorit ce se o direktnoj krivici Srbije i Crne Gore za genocid u BiH.

Jasna genocidna namjera

Profesor Tomas Frenk istakao je da je genocid bio jasna i planirana namjera vlasti Srbije i Crne Gore i da je u to ime pocinjen svaki zlocin nad nesrbima u BiH.

S tim ciljem provodjeno je i etnicko ciscenje, a zvjerstva koja su radjena imala su samo cilj da osvojene teritorije budu kompaktne i ociscene od nesrba. Do temelja su ruseni objekti koji bi podsjecali na prisustvo nesrba, a nekada su i sami temelji kopani i tragovi zatirani, unistavane su skole, biblioteke…

(izvor Dnevni Avaz)

Haag 02. 03. 2006. Treci dan sudjenja pred Medjunarodnim sudom pravde

Frenk: Nesrbi su bili osudjeni na nestanak

Americki advokat istakao da je politika etnickog ciscenja isplanirana u Beogradu * Kakva je uloga JNA u formiranju koncentracionih logora i zasto su ruseni vjerski objekti

Od pocetka agresije na Bosnu i Hercegovinu nesrbi su bili osudjeni na nestanak, ustvrdio je jucer clan advokatskog tima BiH u tuzbi protiv Srbije i Crne Gore za genocid Tomas Frenk (Thomas Franck).

Govoreci tokom treceg dana sudjenja pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu, ovaj ugledni americki advokat istakao je da je politika etnickog ciscenja i zlocina isplanirana u Beogradu i da je odatle rukovodjeno aktivnostima na njenojrealizaciji.

Planirana politika

– Ta je politika nesrbima, a posebno Bosnjacima, uskratila pravo na opstanak – kazao je Frenk.

On se pozvao na izvjestaje izaslanika Ujedinjenih naroda Tadeusa Mazovjeckog (Tadeusz Mazowiecki), te priznanje Biljane Plavsic, nekadasnje predsjednice Republike Srpske. Oboje su istakli da su ljudi proganjani, muceni, zlostavljani i ubijani samo zato sto su nesrbi.

– To nisu bili akti nasumicnih zlodjela, vec koordinirana i isplanirana politika iza koje je svim sredstvima stajao Beograd – naglasio je Frenk.

Magda Karagianakis (Magda Karagiannakis) govorila je o kampanji progona nemuslimanskog stanovnistva na podrucjima koja su zaposjele JNA i paravojne snage pomognute bosanskim Srbima.

Ona je posebno istakla postojanje koncentracionih logora. Navela je podatak da je u 50-ak opcina sa srpskom vecinom od 1992. do 1995. godine bilo registrirano 520 logora.

– Veliki broj tih stratista formirala je i drzala JNA dugo vremena nakon sto je BiH medjunarodno priznata kao nezavisna drzava. Zatvorenici iz tih logora potom su predati bosanskim Srbima, kao i kompletna imovina JNA. Neki od zatvorenika cak su prebaceni u Srbiju gdje su zatvoreni i muceni – kazala je Karagianakis.

U iscrpnoj prezentaciji detaljno je govorila o logorima u Foci i Prijedoru, zvjerstvima koja su cinjena u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju, te KPD-u Foca. Posebno je spomenula sudbinu Esada Sadikovica, prijedorskog ljekara.

– Jedne noci strazari su izgovorili njegovo ime. Svi u sali gdje je bio ustali su da ga pozdrave. Znalo se sta slijedi. Dr. Sadikovic nikad se nije vratio – kazala je ona.

Nadalje, opisala je i masakr nad 200 civila kod Koricanskih stijena. Govoreci dalje, navela je logor Susica kod Vlasenice, Batkovic kod Bijeljine, svirepa ubistva muskaraca i sistematska silovanja zena, izivljavanja cuvara i komandanata logora, poput Luke u Brckom.

Naglasila je da je JNA snagama bosanskih Srba ostavila svu opremu i imovinu, te logore u kojima je u zatocenistvu drzala na desetine hiljada ljudi.

Lora Douban (Laura Dauban) govorila je o razaranjima kulturnih, historijskih i vjerskih objekata, kao dijelu genocidne kampanje.

– Zlocin nije zavrsen etnickim ciscenjem, vec se nastavilo s barbarskim razaranjem kulturno-historijskih objekata. To je bio drugi nacin za ubijanje nacije i njenog duha – istakla je Douban. Clanica pravnog tima nase zemlje Laura Dauban hronoloski je pokazala kako su srpske snage vrsile zauzimanje bosanskih gradova u dolini rijeke Drine i etnicko ciscenje njihovog vecinski bosnjackog stanovnistva.

Zastupnica Doban pokazala je na primjerima Bijeljine, Foce, Zvornika, Visegrada, Bratunca, Vlasenice i Brckog da se radilo o prethodno dobro utvrdjenom planu, ciji je cilj bio brisanje granice na Drini, a koji je nastao u Beogradu. Ovom prilikom bosanskohercegovacki pravni tim predstavio je dokaze ciju su vjerodostojnost potvrdili Ujedinjeni narodi, a dio njih potice iz presuda Tribunala u Haagu ili slucajeva koji se jos vode pred tim sudom. Zastupnica bosanskohercegovackog tima Brigitte Stern kazala je da je sistematsko seksualno nasilje srpskih snaga nad bosnjackim zenama i muskarcima sirom Bosne i Hercegovine bilo “instrument genocida”. “Generalna skupstina Ujedinjenih naroda utvrdila je 1993. godine da je sistematsko seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini primjenjivano kao instrument etnickog ciscenja nesrba. To znaci da je seksualno nasilje bilo instrument genocida”, kazala je Stern. Ona je, citirajuci potresna svjedocenja zrtava, naznacila da je Haski tribunal u vise procesa protiv bosanskih Srba kao nepobitnu cinjenicu utvrdio da su brojne bosnjacke djevojcice i zene bile visestruko silovane sirom Bosne i Hercegovine, a narocito u zarobljenickim logorima u Foci, Vlasenici i Brckom. Prema nalazima bivseg specijalnog izvjestioca Ujedinjenih naroda za ljudska prava Tadeusa Mazovjeckog, tokom rata u Bosni i Hercegovini pocinjeno je 12 hiljada silovanja, ali je i taj broj mali zato sto se mnoge zene nisu usudile da prijave da su silovane, naznacila je Stern. Navodeci sokantne detalje iz procesa pred Haskim tribunalom, Stern je naglasila da su srpske snage podvrgavale seksualnom zlostavljanju i muskarce Bosnjake. Stern je kazala da je seksualno nasilje tokom rata u Bosni i Hercegovini bilo pocinjeno “s diskriminatornom namjerom” i da su “zrtve napadane samo zato sto su Bosnjaci”.

Rusenje Aladze

Navela je i podatak da je u 16 bh. gradova unisteno skoro 300 dzamija, te da su srpske snage granatirale i zapalile Narodnu i univerzitetsku biblioteku i Orijentalni institut u Sarajevu.

– Aladza dzamija bila je jedna od najljepsih. Poznata po prekrasnim ornamentima i vitkoj munari, srusena je 1. avgusta 1992. godine, davno nakon sto su Srbi preuzeli kontrolu nad Focom. Ona nije predstavljala nikakvu prijetnju ni smetnju, ali su je unistili – kazala je Douban.

Advokatski tim danas, izmedju ostalog, predstavlja dokaze o kampanji sistematskog silovanja u BiH.

Nasumicna ubistva po kategorijama

– U Prijedoru su postojala tri zloglasna logora: Omarska, Keraterm i Trnopolje. U Omarskoj su ljudi bili kategorizirani u tri grupe. U prvoj su bili istaknuti intelektualci i politicari. Ta grupa bila je odredjena za likvidaciju.

U drugoj grupi bili su svi oni koji su imali bilo kakve veze s prvom grupom. Ni njima nije bila namijenjena bolja sudbina.

Treca grupa bili su “svi ostali”, oni koji nisu bili krivi ni za sta i trebali su biti pusteni. Ali, nije bilo tako. Nocima su se u Omarskoj desavala ubistva. Likvidirani su ljudi po struci, jedne noci advokati, druge profesori, trece sudije, cetvrte cinovnici. Niko nije bio siguran. Zene su u Trnopolju bile izlozene konstantnim silovanjima, a stariji muskarci premlacivanjima, navela je Karagianakis.

Primjeri Brckog i Sokoca

Govoreci o sistemskom unistavanju vjerskih objekata nesrba, Douban je navela primjer rusenja Savske dzamije u Brckom i dzamije u Novoseocima kod Sokoca. Obje su srusene do temelja, a krhotine su pomijesane sa smecem kojim su potom zatrpane masovne grobnice ubijenih Bosnjaka.

– Znalo se da ako u vrijeme rata usred grada pod srpskom kontrolom naidjete na gomilu smeca, da je tu bila dzamija ili rimokatolicka crkva – kazala je Douban.

Boyle – tuzba vodi ka ukidanju Republike Srpske, sto medjunarodna zajednica ne zeli.

Autor prvog nacrta tuzbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore, americki profesor medjunarodnog prava Francis Boyle, izjavio je za BHT 1 da americka i britanska administracija vrse konstantan pritisak na vlast u Sarajevu da povuce tuzbu. Boyle tvrdi da tuzba vodi ka ukidanju Republike Srpske, sto medjunarodna zajednica ne zeli. “Ustavne promjene u Bosni i Hercegovini, koje provode Amerikanci, imaju za cilj cementiranje Republike Srpske i zbog toga se politicki lideri prisiljavaju da prije presude u Haagu potpisu dokument o promjeni Ustava”, kazao je Boyle.

(izvor Dnevni Avaz)

Hag – Drugi dan sudjenja po tuzbi BiH protiv SCG

Kostunica: Ovo je primjer kako ce izgledati buduca granica Srbije

Emitiran snimak posjete aktuelnog premijera polozajima bosanskih Srba oko Sarajeva * U sudnici se cesto mogao cuti i uzdah * Ostvarenje plana o stvaranju velike Srbije

– Ovo je primjer kako treba izgledati buduca granica Srbije. Ohrabren sam moralom i odlucnoscu nasih boraca da ne odstupe – kazao je 1994. godine Vojislav Kostunica tokom obilaska polozaja vojske bosanskih Srba oko Sarajeva.

Ta se izjava cula jucer u Hagu, pred Medjunarodnim sudom pravde drugog dana rasprave po tuzbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid.

Izjava aktuelnog premijera Srbije, tada predsjednika Demokratske stranke, prezentirana je kao snimak na kome se, potom, pojavljuje i lider Srpske radikalne stranke Vojislav Seselj.

Komentirajuci snimak, te posebno izjavu Kostunice o “Srbiji s ove i one strane Drine”, koagent u tuzbi Fon van den Bizen (Phon Van Den Biesen) kazao je da je i to dokaz plana da se Drina izbrise kao granica izmedju dviju drzava, realizira plan o ciscenju od nesrba pojasa od 50 kilometara zapadno od te rijeke, cime bi se stvorila velika Srbija.

Masakr na Markalama

Van den Bizen i Magda Karagianakis (Magda Karagiannakis), pravnica iz Australije, detaljno su govorili o pripremama SCG za agresiju na BiH i Hrvatsku, te zlocinima genocida koji su pocinjeni.

Uz snimke Kostunice i Seselja na polozajima bosanskih Srba oko Sarajeva, prikazane su i scene masakra u redu za hljeb u Miskinovoj ulici u Sarajevu 1992., na Markalama 1993. godine, djelovanje snajperista po gradu.

Nejednom se u Velikoj sali Suda mogao cuti uzdah ili muk nakon iskazaneke od prezivjelih zrtava ili svjedoka zlocina. Tako je prezentiran i snimak svjedocenja majke jednog djecaka iz Srebrenice koji je u julu 1995. godine, s 14 godina, izveden iz kolone civila i likvidiran.

Van den Bizen je u svom izlaganju, koje se ticalo opsade Sarajeva, naglasio da je obruc oko grada postavila JNA i da je on tu ostao naredne cetiri godine.

Naveo je i podatak da je od ratnih posljedica u gradu nastradalo oko 10.000 ljudi, od cega su vise od polovine civili.

Govoreci o planu ciscenja Podrinja, on je naveo da su iza njega stajali Slobodan Milosevic i vrh SCG, te je posebno naglasio da su u napadu i kasnijem masakru nad Bosnjacima Srebrenice bile angazirane jedinice MUP-a SCG, RS i tadasnje “republike srpske Krajine”.

To je objasnio cinjenicom da su na realizaciji plana o 50 kilometara cistog srpskog prostora zapadno od Drine bili angazirani svi i da nije cudo da se u to ukljucila i policija tzv. RSK.

– To je bio zadatak od strateskog znacaja cija je realizacija planirana jos od polovine 1991. godine – naveo je Bizen.

O tom planu govorila je i Karagianakis. Ona je citirala dokumenta, dijelove presretnutih razgovora izmedju Karadzica i Milosevica, te drugih zvanicnika, pa cak i dnevnike nekih od aktera tih dogadjaja.

Karadziceve izjave

Nadalje, navela je i dokaze o tome da su MUP i JNA obucavali i opremali vojsku bosanskih Srba, te citirala Karadzicevu izjavu iz 1991. godine po kojoj, ako nestane Jugoslavije, Srbi mogu zivjeti samo u velikoj Srbiji.

Karagianakis je istakla i da su sve aktivnosti na stvaranju nestabilnosti u BiH tijesno koordinirane izmedju Milosevica i Karadzica.

Danas ce pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu biti nastavljeno iznosenje dokaza bh. strane. Najavljeno je da ce tokom procesa biti emitiran i cjelovit snimak zlocina koji su pripadnici”Skorpiona” pocinili nad Srebrenicanima.

Brojni argumenti u prilog nadleznosti Suda

Jedan od koagenata bh. tima, svicarski advokat Alan Pele (Alain Pellet) optuzio je u prijepodnevnom dijelu sudjenja predstavnike SCG za odugovlacenje postupka. To je i razlog, kazao je, sto rasprava o tuzbi pocinje tek nakon 13 godina. Naglasio je da demokratske promjene u Srbiji ne aboliraju tu zemlju od zlocinapocinjenih u proslosti.

On je govorio i o najavama da ce tim SCG pokusati osporiti nadleznost Suda u ovom slucaju, naglasivsi da je Sud dosada donio dvije odluke kojima se proglasava nadleznim. Kazao je da je u tom kontekstu posebno vazna odlukadonesenana prvu godisnjicu srebrenickog masakra 1996. godine.

Pele je jos rekao da bh. strana ima “citav arsenal” dokaza koji govore u prilog tvrdnji da je ICG nadlezan za ovakav spor.

Izvor Dnevni Avaz 1. mart 2006

BiH – tuzba – SCG
26.2.2006.

Pred Medjunarodnim sudom pravde (ICJ) u Hagu sutra ce poceti zavrsna rasprava u procesu koji je BiH pokrenula 1993. godine tuzbom za agresiju i genocid tokom rata u toj republici bivse SFR Jugoslavije protiv tadasnje SR Jugoslavije, danasnja drzavna zajednica Srbija i Crna Gora (SCG).

To je prvi slucaj u historiji najviseg suda UN da je jedna drzava optuzena za genocid. Rasprava ce trajati, uz prekide, do 9. maja, a zatim ce se 16 sudija povuci da razmotri izlozene dokaze i donese presudu, za sta ne postoji rok. Sudije ce tokom iduce sedmice saslusati uvodne argumente bh. delegacije, a zastupnici SCG ce uzvratiti u sedmici od 8. do 16 marta. Do kraja marta obje strane ce pred sudije izvesti po vise svjedoka, a u aprilu i maju rasprava ce biti okoncana zavrsnim rijecima. Strucnjaci za medjunarodno pravo slazu se da ce BiH imati tezak zadatak da dokaze da su drzavne vlasti u Beogradu imale konkretnu namjeru da djelimicno ili potpuno uniste bosanske nesrbe kao etnicke grupe, sto je nuzan uslov za dokazivanje genocida.

Zastupnici BiH, predvodjeni Sakibom Softicem, uvjereni su da ce to pred sudom dokazati, kao i da je proglasavanje SCG odgovornom za genocid preduslov za utvrdjivanje istine o ratu, pomirenje i unaprjedjenje odnosa izmedju dvije drzave. Nasuprot tome, glavni zastupnik SCG Radoslav Stojanovic kaze da i dalje smatra da bi spor, radi dobrosusjedskih odnosa, najbolje bilo rijesiti van suda, diplomatskim sporazumom, naglasavajuci da nema dokaza za odgovornost bivsih vlasti u Beogradu. Delegacija SCG ce jos jednom pokrenuti i proceduralno pitanje nadleznosti ICJ, uz obrazlozenje da u trenutku podnosenja tuzbe tadasnja SR Jugoslavija nije bila clanice UN i medjunarodne konvencije o genocidu.

Medjunarodni pravni eksperti s kojima je razgovarao londonski Institut za izvjestavanje o ratu i miru (IWPR) saglasni su da ce ishod procesa zavisiti od sirine tumacenja “genocidne namjere”, kao i kriterija za dokazivanje koje ce sudije primijeniti. Britanska pravnica Rejcel Ker (Rachel Kerr) predvidja da ce se bh. zastupnici fokusirati na Srebrenicu, slucaj u kojem je najlakse dokazati “genocidnu namjeru”, buduci da su u julu 1995. godine snage bosanskih Srba hiljade bosnjackih muskaraca odvojile i strijeljale, sto je potvrdjeno i presudama pred Haskim tribunalom (ICT).

Odgoornot Bograda bi, prema tom vidjenju, bila uspostavljena dokazima da su vlasti bivseg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije i optuzenog za ratne zlocine Slobodana Milosevica i prije i poslije zlocina u Srebrenici na sve nacine – finansijski, logisticki, politicki – podrzavale vodjstvo i vojsku bosanskih Srba.

Tom argumentu, medjutim, irski ekspert za genocid, profesor Vilijam Sabas (William Shabas), suprotstavlja tumacenje prema kojem je tokom rata u BiH masakr u Srebrenici bio “izuzetak, a ne pravilo” u politici bosanskih Srba, jer je odluka o ubijanju zarobljenika, prema presudama ICTY, donijeta samo par dana ranije.

Neki eksperti isticu da SCG presudom moze biti oglasena krivom i za pomaganje i saucestvovanje u genocidu, ili za to sto genocid nije sprijecila, kao i za druga krsenja konvencije o genocidu. Medju svjedocima koje ce izvesti bh. strana su britanski general Ricard Danat (Richard Dannat), koji je sluzio u Unproforu, ekspert za islamsko kulturno nasljedje Andreas Ridlmajer (Andreas Riedlmayer) i americki historicar Robert Donia.

Svi su svjedocili u raznim procesima pred ICTY. SCG ce kao svjedoke, izmedju ostalih, izvesti Dragoljuba Micunovica, Zorana Lilica, bivseg komandanta Unprofora, britanskog generala Majkla Rousa (Michael Rose), Dusana Mihajlovica, beogradskog muftiju Hamdiju ef. Jusufspahica…

U zastupnickom timu SCG su, uz Stojanovica, i profesor Tibor Varadi i engleski pravni ekspert Ijen Braunli (Iain Brownlie).

BiH ce zastupati holandski pravnik Fon van den Bisen (Phon van den Biesen) i francuski profesor Alen Pele (Alain Pelet).

Izvor, NTV, Hayat
26.02.2006

Relevantni clanci

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.