Strana 1 od 1

Glasnik Zemaljskog muzeja iz 1905.g. o Vlasima

PostPostano: Čet sij 24, 2013 1:39 pm
Postao/la admin
Image


Za rimske vlade, koja je potrajala više od 600 godina, POLATINJENI su Iliri. Kako je spomenuto, misle stručnjaci, da je to bilo vrlo rano.
Nadođoše Slovjeni. Nije posve sigurno ustanovljeno, koja su to slovjenska plemena bila i kako su u raznim stranama zemlje porazdijelila. Kasnije nalazimo u sjeverozapadu Hrvate, na jugu Srbe, a valjda možemo i pretpostaviti, da je tu bila i neka staro-slovenska invazija. Svakako je tu bilo od onda, kako to bar možemo u tursko doba dokazati, velikih promjena. Nas ponajprije zanima pitanje: što se zbilo sa prijašnjim ilirskim žiteljstvom ??
O udesu jednog dijela pražitelja daje nam pojava takozvanih Vlaha, koji se nalaze u unutrašnjosti. Pitanje je o Vlasima ili Rumunima i za naše krajeve važno. Među Slovene živi kroz vjekova žiteljstvo, koje govori latinski i koje je polagano poslovljeno. TO SU VLASI, koji se od XII vijeka zovu crni Vlasi, Moro-Vlachi, Morlasi; "Moroulachi hoc est nigri Latini" zove ih pop Dukljanski u XII vijeku. Po spomenicima primorskih gradova nalažahu se svuda u krajini oko Kotora, u Hercegovini, u današnjoj Dalmaciji i daleko na sjeveru u staroj zemlji Japoda, gdje se još danas burni morski put između Paga i Velebita zove "Canale di Morlacca".

Image

Re: Glasnik Zemaljskog muzeja iz 1905.g. o Vlasima

PostPostano: Čet sij 24, 2013 3:58 pm
Postao/la admin
Rumunji, koji su se u XV ili XVI vijeku u Istri naselili, došli su, bježeći ispred Turaka, iz Bosne. Ciči krasa bili su po svjedočanstvima XVII vijeka DVOJEZIČNI, govorili su slovjenski, a osim toga jezikom "la quale in molti vocaboli a simile ala latina".
Trogirski historik Lucić opet piše u XVII vijeku, da Vlasi, koje Talijani Morlacima nazivaju, nisu sačuvali ni traga rimskom jeziku.
Po dubrovačkim spomenicima živili su Vlasi ponajviše od stočarstva, bili su putujući pastiri, a svoja naselja zvahu katunima.
Njihova imena imadu često RUMUNJSKI oblik. Osim toga bavili su se i prevozom robe u karavanima na konjima, što nas navodi, da su se bavili i gajenjem konja.
Drugo pitanje, na koje je teže odgovoriti, jest to, zašto su baš ostaci starog pražiteljstva postali putujući ČOBANI ?
Poznati istraživaoc slovenske prehistorije Dr. peisker iznio je hipotezu, da su Vlasi već u rimsko doba bili putujući pastiri te da su tuđi, neilirski elemenat turskotatarskog porijekla.
Lako je pretpostaviti, da je baš pokrajina Dalmacija, koja je sigurno bila latinska a ipak tako malo tragova latinštine sačuvala, odstupila jedan dio svog ilirsko-romanskog žiteljstva južnijim krajevima. Možda su ih zato ZAMIJENILI Vlasi SA ISTOKA, koji su se približili obali, a to bi nam tumačilo, kako im se jezik, koji ima RUMUNJSKI PRIZVUK, razlikuje od jezika LATINSKIH gradova Dalmacije.
Bilo kako mu drago, jamačno je bilo mnogo Vlaha u kasnijem srednjem vijeku u našoj zemlji, a ti su od onda bez traga nestali, to jest, krv im se izmiješala sa slovenskom. Neka nam je dozvoljena hipoteza, da baš toj natruhi valja pripisati, da je ona dala Crnogorcu, Hercegovcu, Bokezu i Ličaninu njihov reko bi mediteranski tipus, oštro rezano, usko lice s orlovskim nosom, tamne oči i tamnu kosu.
Ime je Vlah danas još u običaju; muslimani označavahu njime kršćane, osobito pravoslavne vjere, a tako i katolici.
Na hrvatskoj krajini, zvali su se seljaci i pastiri, koji su, bježeći ispred Turaka, amo tamo lutali, Vlasima: oni su se rado nastanjivali na kršćanskom tlu, ali su ipak bili nepouzdan elemenat. Oni su bili većinom PRAVOSLAVNE VJERE, a od njih POTJEČU PRAVOSLAVNI Srbi, u nekadanjoj vojnoj krajini.

Image