Jedinica Ševe

Re: Jedinica Ševe

PostPostao/la Smail Aga Cengic » Pet lis 10, 2014 3:19 pm

windows7sevn.org Facebook Share
Edin Garaplija o Sevama:

"Seve" je formirao Alija Delimustafic u maju 1992. godine. Od pocetka ih je vodio i davao im naloge Nezad Ugljen, a "uslugama" "Seva" su se koristili mnogi: Asim Dautbasic,Jozo Jozic, Bakir Alispahic i Enver Mujezinovic, te Fikret Muslimovic i Jusuf Jasarevic u armijskom vrhu. Grupa "Seve"je predstavljala snajpersko-teroristicku grupu sastavljenuod bivsih pripadnika KOS-a, specijaca iz Nisa i zavrbovanih kriminalaca sa podebljim policijskim dosijeima, od kojih jejedan bio i Nedzad Herenda. Jedinica je prosla obuku krozkampove SIS-a u Metkovicu i iranski kamp na Pogorelici, gdjesu obucavani za razne vidove teroristickih aktivnosti:snajperska djelovanja, podmetanja eksplozivnih naprava itihe likvidacije. Herenda je tokom isljedjivanja priznaomnoge stvari. Iskoristili smo ulazne podatke o Herendinimaktivnostima (koje nam je dao Ademovic) slagavsi Herendu dapodatke dobijamo od Dragana Bozica, jednog od pripadnika"Seva" kojeg smo , navodno, uhapsili. Herenda se potpunootvorio. U svojim iskazima potpuno je potvrdio nasasaznanja, te ih prosirio stravicnim i sokantnim priznanjima.Najsokantnije Herendino priznanje bio je pokusaj atentata na
tadasnjeg nacelnika Staba ABiH, generala Sefera Halilovica kada su poginuli njegova supruga i njen brat.
“Buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.” Marko Aurelije
Avatar korisnika
Smail Aga Cengic
 
Postovi: 790
Pridružen: Sub kol 23, 2014 11:39 pm
Lokacija: U carevoj bašči

Re: Jedinica Ševe

PostPostao/la Smail Aga Cengic » Pet lis 10, 2014 3:28 pm

Edin Garaplija:

Ko je finansirao "Seve" i njihove akcije?

Oni su imali vise izvora finansiranja. Jednim dijelom su se
finansirali preko specijalne kase Bakira Alispahica, odakle
je Ugljen, uz znanje Alispahica, podizao velike kolicine
novca. Novac se slivao iz vise izvora: iz kriminalnih
izvora, trgovine drogom, prikupljanja finansijskih sredstava
u inostranstvu...Nikada se novac nije koristio za svrhe koje
su prikazivane drzavnim organima.

"Seve" se spominju kao atentatori na Ismeta Bajramovica
Celu u jesen 1993. godine?

Kod Herende smo nasli snajpersku pusku sa prigusivacem i
optikom kojom je izvrsen atentat na Celu Bajramovica.
Herenda je rekao da je u Celu pucao njegov rodjak koji je sa
njim bio u jedinici. Odbijao je da kaze da je on to uradio
iako je puska nadjena kod njega.

Gdje je vrsena obuka "Seva"?

"Seve" su, kada su formirane, vec imale specijalce koji su
prosli obuku u Nisu. To su bili Bozici. Ostali su zavrsavali
obuku koju im je Ugljen sredio u kampu SIS-a u Metkovicu.
Kada se formirao kamp Pogorelica, svi su prosli obuku u tom
kampu gdje su se obucavali za sve metode likvidacije.
Herenda nije spominjao obuku negdje drugo u inostranstvu.

Da li mozete dokazati da je Vam je Herenda priznao sve sto
navodite?

Sva Herendina priznanja su dokumentovana i snimljena, te
proslijedjena direktoru Ademovicu. Nadam se da ce neko javno
zatraziti otvaranje dosjea "Herenda" i "Seva". Nas jedini
nalogodavac bio je direktor Ademovic. On nam je davao
smjernice u kom pravcu da isljedjujemo Herendu. Velika je
laz da smo Herendu tokom istrage maltretirali, urinirali mu
u usta, vjesali ga na kuke, palili tabane...To je izrezirano
u sudskom postupku, a kroz neospornu medicinsku
dokumentaciju pobijeno. Odgovorno tvrdim da je Herenda bolje
prosao i sa manje batina od svakog klinca koji ukrade auto i
prodje kroz sake krim-inspektora. Naprotiv, sa njim smo
radili strpljivo, donosili mu hranu.

Recite sta su, po Vasem misljenju, Herendina
najkarakteristicnija priznanja?

Svojim iskazima potvrdio je sva nasa ranija saznanja a
prosirio ih je informacijama o postojanju nelegalnih
elektronskih punktova za prisluskivanje u vlasnistvu
Alispahica i Ugljena. Opremu za punktove je nelegalno, bez
znanja Ademovica, dao Mujezinovic koji je tada bio nacelnik
sarajevskog sektora AID-a. Herenda je govorio o pranju novca
preko Hajrudina Sumana, bivseg direktora PTT BiH i bliskog
prijatelja Bakira Alispahica. Novac je deponovan u
inostranim bankama. Preko "Seva" je vrsena nabavka droge i
raznih vrsta narkotika u Italiji koji su preko luke Bari,
zatim Splita, prebacivani na teritoriju BiH. Herenda je dao
iskaz o prikupljanju donacija, za sta su ga ovlastili
Alispahic i Ugljen. Novac je usmjeravao u njihove privatne
dzepove a ne u MUP, kako je pisalo na obveznicama. Ugljen je
pred kraj 1995. godine vadio buntove novca od po hiljadu
maraka. Bile su to stotine hiljada maraka. On je javno, dok
je sjedio u kafani sa jednom od svojih pratilja, pokazivao
velike buntove novcanica. To cudi, buduci da je Ugljen dosao
na pocetku rata iz Mostara bez icega, u razdrndanom "renou
4". Herenda govori o Faruku Kulovicu, zvanom Inzinjer, koji
je pripremao injekcije sa specijalnim mehanizmima za
ubrizgavanje koje su bile napunjene cijankalijem. Tako su
"Seve" vrsile likvidaciju pojedinih zrtava. Uz pomoc doktora
Ilijasa Dobrace i jos nekih ljekara, prikazivali su da je
smrt nastupila prirodnim putem.
Herenda je dakle, priznao da su "Seve" odgovorne za
likvidacije pojedinih lica i imenovao Ugljena kao njihovog
naredbodavca. Ugljen je, ubrzo nakon vaseg odvodjenja u
pritvor, ubijen. Da li znate ili pretpostavljate ko stoji
iza njegovog ubistva?
“Buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.” Marko Aurelije
Avatar korisnika
Smail Aga Cengic
 
Postovi: 790
Pridružen: Sub kol 23, 2014 11:39 pm
Lokacija: U carevoj bašči

Re: Jedinica Ševe

PostPostao/la Smail Aga Cengic » Pet lis 10, 2014 3:31 pm

Kako je Herenda opisao dogadjaje od 26. oktobra 1993. kada
su pucali snajperom po pripadnicima jedinice Musana
Topalovica Cace i pripadnicima vojske i policije? Ko im je
naredio ovu akciju?

Po tom pitanju je Herenda bio sirok i objasnio i pocetak
akcije, vrbovanje veze koja je obezbijedila ulazne podatake
o kretanju Musana Topalovica. Objasnio nam je tok akcije i
punktove sa kojih su pucali snajperom. Nekoliko dana prije
akcije i prve pobune, priveden je Senad Pecar, koji je u
izreziranoj akciji priveden jer je navodno, verbalno napao
Nedzada Ugljena. Medjutim, Senad Pecar je priveden iz drugih
razloga. Kad se pristupilo njegovoj obradi, vrlo brzo je
pridobijen za saradnju. On se ponovo infiltrirao kod Cace,
gdje se i prije nalazio, i uskoro je postavljen za njegovog
zamjenika. Ugljen je prije toga odradio, preko svoje veze
koja je vec bila u Cacinoj brigadi, da se Caco nagovori da
posalje ultimatum da se pusti Senad Pecar. Posto je Pecar
vec bio zavrbovan, moralo se to izvesti tako da pustanje
bude indirektno. Tako je Caco podigao uzbunu misleci da je
Pecar priveden bez veze. Ubrzo im je Pecar predocio planove
Cacinog kretanja, njegove aktivnosti i snage kojima je
raspolagao. Po nekim saznanjima, Pecar je poslao noc uoci
pocetka akcije, nekoliko elitnih pripadnika brigade van
grada i tako oslabio brigadu. Ovu akciju su zajednicki
planirali, s jedne strane, Alispahic i Ugljen, a sa druge
Jasarevic, Muslimovic i Mujezinovic. Akcijom se u komandni
stab pro forme postavlja komandanta Armije BiH Rasim Delic.
Akcija je bila pripremljena ovako iako se Caci moglo
nesmetano prici i na drugi nacin i uhapsiti ga, ako je
postojala potreba za tako nesto. Postavljeni su parovi, po
dvojica snajperista "Seva" koji su trebali izazvati sukobe.
Najprije su pucali iz snajpera po pripadnicima Cacine
brigade, a istovremeno i po pripadnicima zdruzenih snaga
vojske i policije.
“Buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.” Marko Aurelije
Avatar korisnika
Smail Aga Cengic
 
Postovi: 790
Pridružen: Sub kol 23, 2014 11:39 pm
Lokacija: U carevoj bašči

Re: Jedinica Ševe

PostPostao/la Smail Aga Cengic » Pon svi 04, 2015 6:58 pm

Četvrtak, 20. Juni 2013 u 12:17 | Izdanje: 867

Pripremila i napisala Suzana Mijatović, Slobodna Bosna

Istraga o ubojstvu bivšeg pomoćnika direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID) Nedžada Ugljena ponovno je aktivirana nakon višegodišnjeg mirovanja. Kako Slobodna Bosna doznaje iz izvora bliskih Tužiteljstvu BiH, „dosje Ugljen“ je nedavno preuzet od Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu, budući da dosadašnja istraga, koja je zvanično otvorena još u jesen 1996., nije dala nikakvih rezultata. Paralelno s ovim procesom, Državno tužiteljstvo vodi istragu o pripadnicima Specijalne (anti)terorističke jedinice Ševe, kojom je do smrti rukovodio Nedžad Ugljen. Prema nezvaničnim informacijama, Tužiteljstvo BiH je trenutno u potrazi za Nedžadom Herendom, ključnim svjedokom u dvije odvojene, ali istodobno usko povezane istrage, koji je nevjerojatnim spletom sretnih okolnosti u junu '96., poslije otmice i teškog ranjavanja, ostao živ. Herenda, ozloglašeni ubojica iz Specijalne jedinice tadašnjeg MUP-a RBiH, odnosno Službe državne bezbjednosti, lociran je u jednom nizozemskog gradu, gdje živi otkako je u aranžmanu američkih obavještajaca sigurno napustio BiH. Prethodno se Nedžad Herenda, najmanje tri puta, u Sarajevu sastao s „američkim diplomatama“, kojima je, kako se pretpostavlja, detaljno referirao o ratnom angažmanu Ševa.

STROGO KONTROLIRANA ISTRAGA

Nedžad Ugljen je, podsjetimo, ubijen 28. septembra 1996., u sarajevskom naselju Aneks, dok je parkirao automobil ispred zgrade svoje ljubavnice i radne kolegice Atije Muftić. Još uvijek nepoznati ubojica usmrtio ga je s dva hica iz pištolja - jedan metak ga je pogodio sleđa, drugi mu je ispaljen u usta. U nalazu vještaka-balističara navedeno je da je ispaljen još jedan, treći metak, koji je razbio staklo automobila i odbio se od zid zgrade. Svi dokazi koji su pronađeni na mjestu zločina upućivali su da je u atentatu na Ugljena sudjelovalo više ubojica. No, iako je Nedžad Ugljen u danima prije ubojstva zasigurno bio pod nadzorom operativaca AID-a, naknadno nije pronađen niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je pomoćnik direktora bio meta praćenja i prisluškivanja. Pretpostavlja se kako su svi tragovi uklonjeni prije nego što se s pozicije direktora AID-a povukao Ugljenov šef Kemal Ademović.

„Ugljen je znao da ga prate i da se sprema njegova likvidacija. Govorio je da ga optužuju da je Amerikancima dao informacije o kampu na Pogorelici, da je dojavio pravac kretanja šejha Envera Šabana, direktora Islamskog kulturnog centra u Milanu, kojeg su 1995. kod Žepča ubili pripadnici HVO-a“, prisjeća se jedan od bližih Ugljenovih prijatelja, koji je zamolio da ga ne imenujemo. Isti je sugovornik potvrdio da je Nedžad Ugljen u to vrijeme bio blizak s američkim partnerima-kolegama, i da su mu Amerikanci, poslije pokušaja ubojstva Nedžada Herende, nudili da u njihovom aranžmanu napusti BiH. Umjesto da u bijegu potraži spas, Nedžad Ugljen je u danima prije smrti promijenio fizički izgled, obrijao brkove i panično tražio zaštitu od svojih političkih pokrovitelja. Događaji koji su uslijedili potvrdit će da je već bio otpisan.
„Dosje Ugljen“ sadrži više od 600 dokumenata, prikupljenih u dosadašnje tri istrage koje su po naredbi Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu, odnosno Federalnog tužiteljstva vođene 1996., 2002. i 2006. godine. Osim službene dokumentacije u međuvremenu ugašenog AID-, foto, fono i video zapisa, Tužiteljstvo BiH morat će ponovno saslušati na desetke svjedoka, do čijih je ranije datih iskaza došla i Slobodna Bosna. Neka od sačuvanih svjedočenja uistinu su šokantna, zastrašujuća, jer iz prve ruke otkrivaju kako je, zapravo, u (post)ratnom periodu funkcionirala bošnjačka civilna, a i vojna obavještajna služba pod političkom kontrolom SDA. U tom smislu treba napomenuti da su prvu istragu o smrti Nedžada Ugljena, umjesto MUP-a Federacije BiH, najvećim dijelom vodili istražitelji AID-a, kako bi istražni proces imali pod svojom kontrolom. S istim je ciljem, prikrivanja, a ne otkrivanja ubojica, bivši direktor AID-a Kemal Ademović, uz odobrenje bivšeg ministra policije Bakira Alispahića, formirao nekoliko grupa, koje su predvodili iskusni, njemu lojalni obavještajci Amir Ahmić, Boriša Delić, Arif Bektić, Faik Špago, Edhem Godinjak i Fikret Mašić. Epilog njihovog rada je manje-više poznat.
U izjavi koju je istražiteljima dala neposredno nakon ubojstva Nedžada Ugljena, njegova ljubavnica i kolegica Atija Muftić govorila je, između ostalog, i o planovima za likvidaciju Envera Mujezinovića, tadašnjeg savjetnika direktora AID-a. Mujezinović je, navodno, nakon što je saznao da se sprema njegovo ubojstvo, o svemu obavijestio Ugljena. Ugljen je, potom, kontaktirao Ramiza Delalića Ćelu. „Nedžad je razgovarao s licem koje je trebalo likvidirati Mujezinovića i odvratio ga od ubistva. Zbog toga mu je bilo drago“, kazala je istražiteljima AID-a Ugljenova ljubavnica. Nepunih šest godina kasnije, u proljeće 2002., kada je istraga o smrti bivšeg pomoćnika direktora AID-a po drugi put aktivirana, Atija Muftić je ponovno saslušana. Svoju je izjavu tada dopunila novim detaljima navodeći kako joj je Nedžad Ugljen povjerio da je Ramiz Delalić ubojstvo trebao izvesti po naredbi Senada Šahinpašića Šaje.

UBIT ĆE ME ONI OD KOJIH SAM SE NAJMANJE NADAO

Prisjećajući se perioda od pokušaja likvidacije Nedžada Herende (od juna do septembra '96.), Atija Muftić je izjavila da je Ugljen znao da ga prate, kao i da je imala osjećaj da je poznavao te ljude i da ih je dovodio u vezu s Kemalom Ademovićem. „Kemo će me ubiti!“, jadao se Ugljen svojoj prijateljici. Znala je i da se mjesec dana prije tragične smrti Nedžad Ugljen požalio vojnom bezbjednjaku Safetu Šubi, u to vrijeme jednom od najbližih operativaca šefa Vojne bezbjednosti Jusufa Jašarevića (danas je Šubo privatni poduzetnik, vlasnik tvrtke Dino company), da ga prate i da mu prijete ubojstvom. Šubo mu je, prema tvrdnjama Atije Muftić, ponudio svoje ljude da ga čuvaju, ali je Ugljen odbio pomoć. „Šubo je kasnije stalno insistirao na tome i bio je sve ljubazniji prema Nedžadu“, objašnjavala je Atija Muftić. Ugljenova je prijateljica potvrdila informacije da je on, poslije razgovora s Herendom kojeg je u bolnici posjetio nakon ranjavanja, kopirao pet, šest kazeta i dao ih prijateljima od povjerenja. Između ostalih, tadašnjem uredniku magazina Dani Senadu Pećaninu, bivšem gradonačelniku Mostara Safetu Oručeviću i nekadašnjoj guvernerki Hercegovačko-neretvanskog kantona Fatimi Leho. Ona je ispričala i da Kemal Ademović tražio od Nedžada Ugljena kazetu, ali je nije dobio. „Kemo će morati pobiti sve te ljude da bi sakrio istinu“, govorio je Ugljen prijateljici. Posljednjih mjeseci života Nedžad Ugljen nije vjerovao ni da će Komisija koja je formirana kako bi se ispitao slučaj otmice Nedžada Herende ikada rasvijetliti taj slučaj. U tom je smislu tvrdio da je jedan od njegovih najbližih suradnika Asim Dautbašić, kao član Komisije, dobio zadaću da zataška tko je naredio otmicu i ubojstvo Herende. Dautbašić je, bez sumnje, nekoliko mjeseci kasnije imao važnu ulogu u opstrukciji istrage o atentatu na Nedžada Ugljena.

U iskazu koji je dao agentima AID-a kasnije preminuli oficir Uprave vojne bezbjednosti Izet Mustafić tvrdio je da pravu istinu o ubojstvu Nedžada Ugljena zna Asim Fazlić, dugogodišnji pomoćnik direktora INTERPOL-a, koji je kao pomoćnik federalnog ministra policije za kriminalitet vodio istragu poslije atentata. Mustafić, nekoć bliski prijatelj i suradnik i Ugljena i Fazlića, otkrio je kako ga je Asim Fazlić nakon ubojstva pitao da li je Nedžada Ugljena likvidirao Safet Šubo. U vrijeme dok je istraga još trajala (sredinom oktobra 1996.) Asim Fazlić je napisao službenu zabilješku. „U razgovoru sa J.M. informisan sam da je isti, pet-šest dana prije ubistva, sreo Nedžada Ugljena ispred zgrade FMUP-a i da mu je u kratkom razgovoru Nedžad rekao: 'stari, prijete mi ubistvom, ubit će me oni od kojih sam se najmanje nadao.' J.M. je primijetio da je Nedžad Ugljen bio jako uzrujan i rastresen. Pošto je Ugljen žurio, brzo su se rastali. Poznavajući J.M. smatram da je ovaj podatak pouzdan,“ zaključio je Asim Fazlić.

Mustafić je kao nalogodavca atentata na Ugljena naveo Jusufa Jašarevića, a kao izvršitelje pripadnike Vojne bezbjednosti Armije BiH Safeta Šubu i Esnafa Kastrata.

Treći saslušani svjedok, kontroverzni biznismen Kabaš Krasnići, koji je u Federalnoj obavještajno-sigurnosnoj službi (FOSS) i federalnom MUP-a iskaz davao u tri navrata, govorio je o sastanku s Bakirom Alispahićem, na kojem se razgovaralo o Ugljenovom ubojstvu. Krasnići je izjavio da je pred svjedocima pitao Alispahića (sa kojim je bio u bliskim prijateljskim i poslovnim relacijama) ko je ubio Ugljena. Alispahić mu je odgovorio da su to uradili „Kemal Ademović i Vojna bezbjednost, na čelu s Jusufom Jašarevićem.“ Krasnići je, potom, ponovio ista saznanja kao i Izet Mustafić, objašnjavajući da su fitness klub u prostorijama FIS-a, koji je nakon rata držao Safet Šubo, posjećivali Nedžad Ugljen i Atija Muftić, te njihove bivše kolege iz AID-a Boriša Arnaut i Dijana Čaušević. (Atija Muftić i Dijana Čaušević su ove informacije poslije potvrdile u pisanim izjavama.) Prema Krasnićijevoj verziji, Safet Šubo i Esnaf Kastrat su u fitness klubu upoznali Ugljena, pratili ga i operativno pokrivali, sve dok ga nisu likvidirali. U aprilu 2002. Kabaš Krasnići je dao izjavu da mu je nekoliko dana ranije Boriša Arnaut otkrio da je Ugljen poznavao svoga ubicu, da se radi o čovjeku visokom oko dva metra, i da misli kako je to Esnaf Kastrat.

UGLJEN SE NAJVIŠE PLAŠIO ADEMOVIĆA I ALISPAHIĆA

Nakon ubojstva Nedžada Ugljena jedan od saslušanih svjedoka izjavio je kako je vidio bijeli automobil i susjeda Senada Hotića, s uperenom rukom, kao da drži pištolj. Isti je svjedok kazao kako je potom čuo prigušeni pucanj, što je bio razlog da sarajevska policija ubrzo uhapsi Hotića. Iako mu je određen pritvor u trajanju od 72 sata, Senad Hotić je ubrzo pušten na slobodu, navodno, zbog nedostatka dokaza. Dodajmo tome da je istragu protiv Hotića vodila tužiteljica Medžida Kekić, ali se u slučaj ubrzo uključio Amir Jaganjac, u to vrijeme sudac Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je i oslobodio prvoosumnjičenog. Početkom oktobra iste godine Ugljenov susjed iz naselja Breka obavještava policijske istražitelje da se, neposredno prije ubojstva, nepoznati muškarac ispred njihove zgrade raspitivao gdje stanuje pomoćnik direktora AID-a. Na temelju detaljnog opisa koji je dao Ugljenov susjed izrađen je fotorobot, a onda i identificiran Sanin Musa, kojeg će svjedok prepoznati kao čovjeka koji se raspitivao za Ugljena. U nastavku istrage će se pokazati kako Musa nije imao pouzdani alibi za vrijeme Ugljenovog ubojstva (tvrdio je da je klanjao u mesdžidu na Ciglanama), da bi tijekom poligrafskog testiranja pozitivno reagirao na pitanja vezana za likvidaciju Ugljena. Osim toga, otkriveno je i da se u to vrijeme, kao član Aktivne islamske omladine (bio je sljedbenik vehabijskog pokreta) intenzivno družio s agentima AID-a Harisom Pezom i Edinom Garaplijom, koji su skupa s Refikom Muranom, bili optuženi za otmicu i pokušaj ubojstva Nedžada Herende. Utvrđeno je i da je Musa, u to vrijeme student orijentalistike na sarajevskom Filozofskom fakultetu, ranije pokušao Pezi dati lažni alibi, kako bi ga spasio optužbi za otmicu Herende. Međutim, premda je Sanin Musa bio na granici da, suočen s čvrstim dokazima, prizna da je bio dio grupe koja je pripremala likvidaciju Nedžada Ugljena, nakon pauze tijekom saslušanja, neočekivano je promijenio iskaz. Musa je poslije diplomirao na Fakultetu za islamske studije Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Indikativno je, također, da je Nedžad Ugljen, prema svjedočenju njegovih prijatelja, ponavljao kako će ga „ubiti vehabije, ali da iza njih stoje neki drugi ljudi“?! Njegovi su prijatelji također tvrdili da je, poslije otmice Herende, Ugljen najviše sumnjao u Kemala Ademovića, ali i u Bakira Alispahića. Koliko je Ugljen strepio od Alispahića najbolje svjedoči podatak da je prije smrti u njegovu kuću došao naoružan.

JAVNA I TAJNA KAMPANJA

Kemal Ademović je za potrebe predizborne kampanje SDA Muji Kaloši „posudio“ 50 operativaca AID-a

U službenoj zabilješci koju je 16. oktobra 1996. dostavio Asimu Fazliću, tadašnji direktor AID-a Kemal Ademović negirao je svaku vezu s otmicom Nedžada Herende. „Tačno je da sam od rahmetli Nedžada Ugljena tražio da mi dostavi spisak pripadnika Specijalne jedinice Ševa, koji sam pokazao samo Irfanu Ljevakoviću. Međutim, moram da naglasim da jedan veći broj ljudi koji su u SDB-u od početka rata zna njihov identitet: Alija Delimustafić, Jozo Jozić, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić“, branio se Ademović. Objašnjavaju kako se Edin Garaplija našao u AID-u, nekadašnji je direktor priznao da je Herendin otmičar jedno vrijeme bio angažiran u predizbornoj kampanji SDA, i to na zahtjev njihovog zajedničkog prijatelja Mustafe Hafizovića zvanog Mujo Kaloša, jednog od čelnika stranačke paraobavještajne službe, koji je, prema svim naznakama, Garapliji i dao nalog za likvidaciju Herende. Garaplija je tokom istrage i suđenja priznao da je oružje iz kojeg je pucao u Herendu dobio (zadužio) od Hafizovića. Kemal Ademović je, pojasnimo, Muji Kaloši pred izbore 1996., osim Garaplije, na raspolaganje stavio još pedesetak operativaca AID-a, službena vozila i svu potrebnu logistiku?!

AMERIČKI ŠPIJUN

Ugljena su iranski instruktori optužili da je Amerikancima odao informacije o kampu na Pogorelici

Osim operativaca AID-a i inspektora federalnog MUP-a, istragu o ubojstvu Nedžada Ugljena mjesecima su zasebno vodili i predstavnici međunarodne zajednice, posebice Ambasade SAD-a u Sarajevu. Prema njihovim saznanjima, a do istovjetnih su nalaza 2002. došli i agenti FOSS-a, Ugljen je ubijen iz osvete, nakon što je prokazan kao američki špijun koji je odao povjerljive informacije o iranskim instruktorima na Pogorelici. Poznato je, naime, da je, nakon što su vojnici IFOR-a početkom '96. upali u kamp na Pogorelici, jedan od uhapšenih iranskih instruktora kojeg su zvali Ali, zaprijetio Nedžadu Ugljenu. „Ugljene, ti ćeš za ovo platiti“, kazao je Iranac pred više svjedoka u zgradi federalnog MUP-a. Slučajno ili ne, u arhivama AID-a ostala je zabilješka da je, nekoliko dana prije Ugljenove smrti, u Sarajevu boravio Mohamed Pur Saleh, iranski instruktor koji je mjesecima ranije trebao napustiti BiH.



http://www.slobodna-bosna.ba/
“Buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.” Marko Aurelije
Avatar korisnika
Smail Aga Cengic
 
Postovi: 790
Pridružen: Sub kol 23, 2014 11:39 pm
Lokacija: U carevoj bašči

Re: Jedinica Ševe

PostPostao/la Smail Aga Cengic » Pet srp 07, 2017 7:44 pm

“Buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.” Marko Aurelije
Avatar korisnika
Smail Aga Cengic
 
Postovi: 790
Pridružen: Sub kol 23, 2014 11:39 pm
Lokacija: U carevoj bašči

PrethodniSljedeće

Vrati se na: Sve ostalo

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

cron