http://asoglas.info/cija-je-bosna-ciji- ... -izvorima/Nekidan smo naišli na ovaj članak od jednog bolesnog lika koji je nekad davno posjećivao forum (njegove provale su, ako se ne varam, arhivirane na starom forumu). Nećemo se nešto naročito osvrtati na već davno prežvakane stvari, ali vrijedi istaći jednu, najblažim rječnikom rečeno, provalu na nivou poludorečenog srednjoškolca:
Док они смишљају нове пјесмице и компонују нове мелодије, ја остајем вјеран стиховима краља Стефана Твртка I Котроманића:
„пријех благодат од господа бога
и сподобљен бих вјенца и части
и ксифтар царски родитеља својих
господе србске краљева и цара“.
Tvrtko je bio najmoćniji vladar na Balkanskom poluotoku na vrhuncu moći, ali da je bio pjesnik, ili, što bi narod žargonski rekao, stihoklepac - e, to stvarno nisam znao. Da li je čovjek "stihove" preuzeo sa Facebook stranice "Srpska zemlja Bosna" (glavno okupljalište za četalje kada se radi o historiji Bosne; inače, ta stranica se bavi i čime ne treba, pa tako svakog 11. jula "dokazuju" kako u Srebrenici nije bilo genocida, pitaju se kako je u slučaju Radovan Karadžić pred Haškim tribunalom u međupresudi iz 11. jula prošle godine konstatovano da je bio genocid i u sedam dodatnih općina u BiH, dokazuju kako su Bošnjaci (i Hrvati) počeli rat) tu su i nezaobilazne teze o antifašizmu i časnoj borbi četnika, o Srbima kao antifašistima a ostalima (prije svega Bošnjacima) fašistima, i tako dalje, i tako dalje) ili je možda admin/član stranice ne znam. Uglavnom, te riječi izgleda nije u stanju ni navesti onako kako je izvorno napisano, izostavljajući red riječi i interpunkciju koja je korištena kada je povelja pisana.
Ima nešto u jeziku što se zove apozicija, tj. dodatni umetnuti član u rečenici koji pobliže određuje imenicu ili sintagmu koja joj prethodi, a koji se sa istom slaže u rodu, broju i padežu. Apozicija se gotovo uvijek odvaja zarezom (koji može imati nekad presudno značenje; oni koji malo više čitaju, najbolje znaju). Najbolje se na primjeru to vidi, ali onako kako je stvarno zapisano:
... i spodobljen bih vinca i časti i ksufetra carska prvih mojih roditelja svetih, gospode srbske, kraljeva i cara...

Ono što se zove apozicija je ovdje upotrijebljeno - da se kaže ko su to gospoda srpska u njegovoj porodičnoj lozi. To su naravno, kako i sam Tvrtko kaže, kraljevi i carevi, što je jako bitno i nedvosmisleno.
Jer, ovime pada u vodi da pod "gospodom srpskom" u ovoj povelji misli na svoje pretke u Bosni (bana Stjepana, kneza Vladislava i ostale), nego isključivo na kraljeve i careve koji su vladali srednjovjekovnom srpskom državom. U Bosni prije Tvrkovog krunisanja 1377. godine NIKAD nije vladao nikakav ni kralj ni car, nego sve sami banovi koji su u ostalim poveljama kralja Tvrtka navedeni kao gospoda bosanska.
Treba reći da su pod roditeljima u ovoj i u brojnim drugim poveljama Tvrtka I i ostalih bosanskih vladara ne misli
uvijek u bukvalnom smislu na roditelje (oca i majku), nego na znatno širu lozu. Da je to zaista tako, 1451. godine nam je to potvrđeno poveljom kralja Tomaša:
... u kojih se tvrde od naših prvih roditelja gospode kraljeva bosanskih...

Prvi bosanskih kraljevi (Tvrtko I, Dabiša i Jelena Gruba) nisu naravno nikakvi roditelji kralju Tomašu, nego već poprilično udaljeni preci, no on ih ipak oslovljama sa "roditeljima kraljevima bosanskim". Time Tomaš isključivo sebi daje legitimitet na krunu. Ovo naravno samo navodim jer želim da potvrdim tezu da se pod roditeljima može, ali obično ne mora misliti na biološke roditelje. Tomaš nam je rekao na koje "roditelje" (tačnije: pretke) misli, baš kao i Tvrtko 1382. godine. Vrlo eksplicitno se u oba slučaja navode dijelovi loze na koje se pozivaju.
Kraljevi obično sebe predstavljaju sa kraljevskim "mi", što je razlog zbog kojeg Tomaš kaže "naših roditelja kraljeva bosanskih" a da pri tome samo sebe spominje kao potomka pomenutih kraljeva.
Ko su tada već pokojni ban Stjepan i knez Vladislav i ostala gospoda iz Bosne, najbolje nam je rekao sam Tvrtko 1387. godine:
... gospodina Stjepana bana i gospodina Vladislava, roditelja njegova, gospoda plemenita bosanska...
U istoj toj povelji, samo nekoliko redova poslije, Tvrtko nedvosmisleno kaže ko je to sve u njegovoj porodičnoj lozi:
... i š njegovimi roditelji i s prigjom gospodom bosanskom i srpskom...


Hoćemo li onda stvarno biti vjerni "stihovima" (još uvijek se smijem da neko riječi iz tako ozbiljnih dokumenata kakve su povelje naziva stihovima), dakle, zapisanim riječima Tvrtka I Kotromanića?
Tvrtko nas je u dvije svoje pomenute povelje u svemu, bar kada je u pitanju njegovo porijeklo, informisao. Dakle, dvije su gospode u njegovoj lozi:
1. gospoda srpska, kraljevi i carevi, čijim je vijencem i čašću i ksufetrom "spodobljen"
2. gospoda bosanska - BANOVI i ostala gospoda bosanska (ban Stjepan, knez Vladislav i ostali)
Sve to je NEOBORIVO pročita li već pomenuti citat - "... š njegovimi roditelji i s prigjom
gospodom bosanskom i
srpskom..."
Dakako, kad vam otimaju historiju, samo je historijskim izvorima možete braniti.
Na ovu temu se još može nešto reći o spomenu srpske, raške i bosanske gospode paralelno, ali o tome za par dan, kad bude više vremena.
"Dakle nek se dobro ogledaju po zemlji naša braća, koji toliko stoljeća u Bosni i Hercegovini stanuju i živu, a hoće da su Srbi ili Hrvati. Neka ovo lijepo prouče i promozgaju."