Teza o "srpskim praroditeljima" iz kraljevskih povelja

[admin]

Čim se Tvrtko krunisao za kralja dubrovčani su ga zamolili da im potvrdi ranije povelje, s jedne strane izdate od ranijih srpskih kraljeva (izdaje jednu povelju 10.4.1378.), i s druge strane od ranijih bosanskih banova i kraljeva (izdaje drugu povelju 17.6.1378) koja je za nas zanimljiva jer na par mjesta ON kaže sljedeće:

„....sposobnom me naslijediti prijestol mojih PRARODITELJA gospode srpske..“
(dakle poziva se isključivo na PRARODITELJE a ne na roditelje, zašto i ima osnovu po baki Jelisaveti,
znači spominje jedino praroditelje a ne roditelje kao gospodu srpsku)

„....videću zemlju PRARODITELJA mojih....“
(znači on će TEK DA VIDI zemlju praroditelja, što govori da to NIJE i ne može biti Bosna, jer je ON u Bosni (pa bi čisti apsurd bio da ide da tek vidi tu zemlju) i da tu zemlju praroditelja nije do tada ni vidio, što jasno govori da je to srpska država koju je tek osvojio i koju će tak da vidi i koja je dakle kao takva JEDINA zemlja njegovih praroditelja"

„.....odoh u srpsku zemlju....“
(misli na Rašku u koju odlazi iz Bosne koja automatizmom dakle NIJE srpska zemlja, čim naglašava da ode U SRPSKU zemlju, jer da su i Bosna i Raška srpske zemlje ZAŠTO bi naglašavao da ODE u srpsku zemlju)[/size]

„......i TAMO pošavši venčan bih bogodarovanim vincem na kraljevtsvo PRARODITELJA mojih...“
(znači TAMO u kraljevstvu Raškoj su njegovi PRARODITELJI,gospoda srpska a NE u Bosni).

Dakle iz svega je jasno da on ide TAMO ( u Rašku ) gdje će vidjeti zemlju PRARODITELJA, gospode srpske i biti ovjenčen vijencem njegovih PRARODITELJA.
Samo TAMO je dakle srpska zemlja i samo TAMO su njegovi praroditelji.



već naredni kralj Dabiša NE NAVODI da su njegovi praroditelji gospoda srpska !!!!! (kao što je to činio Tvrtko) nego doslovno navodi
„gospodom srpskom, raškom i bosanskom“ !!!!
čime se jasno ističe da se kraljevstvo sastoji od različitih dijelova koji ga čine a kojima su RANIJE vladala spomenuta gospoda, Bosnom gospoda bosanska i Raškom gospoda srpska i raška, te da su to BILE RAZLIČITE cjeline te se stoga i sada spominju zasebno svaka gospoda
i to je ponovljeno na nekoliko mjesta u povelji

[bosniaque]

http://asoglas.info/cija-je-bosna-ciji- ... -izvorima/

Nekidan smo naišli na ovaj članak od jednog bolesnog lika koji je nekad davno posjećivao forum (njegove provale su, ako se ne varam, arhivirane na starom forumu). Nećemo se nešto naročito osvrtati na već davno prežvakane stvari, ali vrijedi istaći jednu, najblažim rječnikom rečeno, provalu na nivou poludorečenog srednjoškolca:

Док они смишљају нове пјесмице и компонују нове мелодије, ја остајем вјеран стиховима краља Стефана Твртка I Котроманића:

„пријех благодат од господа бога
и сподобљен бих вјенца и части
и ксифтар царски родитеља својих
господе србске краљева и цара“.

Tvrtko je bio najmoćniji vladar na Balkanskom poluotoku na vrhuncu moći, ali da je bio pjesnik, ili, što bi narod žargonski rekao, stihoklepac - e, to stvarno nisam znao. Da li je čovjek "stihove" preuzeo sa Facebook stranice "Srpska zemlja Bosna" (glavno okupljalište za četalje kada se radi o historiji Bosne; inače, ta stranica se bavi i čime ne treba, pa tako svakog 11. jula "dokazuju" kako u Srebrenici nije bilo genocida, pitaju se kako je u slučaju Radovan Karadžić pred Haškim tribunalom u međupresudi iz 11. jula prošle godine konstatovano da je bio genocid i u sedam dodatnih općina u BiH, dokazuju kako su Bošnjaci (i Hrvati) počeli rat) tu su i nezaobilazne teze o antifašizmu i časnoj borbi četnika, o Srbima kao antifašistima a ostalima (prije svega Bošnjacima) fašistima, i tako dalje, i tako dalje) ili je možda admin/član stranice ne znam. Uglavnom, te riječi izgleda nije u stanju ni navesti onako kako je izvorno napisano, izostavljajući red riječi i interpunkciju koja je korištena kada je povelja pisana.

Ima nešto u jeziku što se zove apozicija, tj. dodatni umetnuti član u rečenici koji pobliže određuje imenicu ili sintagmu koja joj prethodi, a koji se sa istom slaže u rodu, broju i padežu. Apozicija se gotovo uvijek odvaja zarezom (koji može imati nekad presudno značenje; oni koji malo više čitaju, najbolje znaju). Najbolje se na primjeru to vidi, ali onako kako je stvarno zapisano:

... i spodobljen bih vinca i časti i ksufetra carska prvih mojih roditelja svetih, gospode srbske, kraljeva i cara...

Ono što se zove apozicija je ovdje upotrijebljeno - da se kaže ko su to gospoda srpska u njegovoj porodičnoj lozi. To su naravno, kako i sam Tvrtko kaže, kraljevi i carevi, što je jako bitno i nedvosmisleno.

Jer, ovime pada u vodi da pod "gospodom srpskom" u ovoj povelji misli na svoje pretke u Bosni (bana Stjepana, kneza Vladislava i ostale), nego isključivo na kraljeve i careve koji su vladali srednjovjekovnom srpskom državom. U Bosni prije Tvrkovog krunisanja 1377. godine NIKAD nije vladao nikakav ni kralj ni car, nego sve sami banovi koji su u ostalim poveljama kralja Tvrtka navedeni kao gospoda bosanska.

Treba reći da su pod roditeljima u ovoj i u brojnim drugim poveljama Tvrtka I i ostalih bosanskih vladara ne misli uvijek u bukvalnom smislu na roditelje (oca i majku), nego na znatno širu lozu. Da je to zaista tako, 1451. godine nam je to potvrđeno poveljom kralja Tomaša:

... u kojih se tvrde od naših prvih roditelja gospode kraljeva bosanskih...

Prvi bosanskih kraljevi (Tvrtko I, Dabiša i Jelena Gruba) nisu naravno nikakvi roditelji kralju Tomašu, nego već poprilično udaljeni preci, no on ih ipak oslovljama sa "roditeljima kraljevima bosanskim". Time Tomaš isključivo sebi daje legitimitet na krunu. Ovo naravno samo navodim jer želim da potvrdim tezu da se pod roditeljima može, ali obično ne mora misliti na biološke roditelje. Tomaš nam je rekao na koje "roditelje" (tačnije: pretke) misli, baš kao i Tvrtko 1382. godine. Vrlo eksplicitno se u oba slučaja navode dijelovi loze na koje se pozivaju.

Kraljevi obično sebe predstavljaju sa kraljevskim "mi", što je razlog zbog kojeg Tomaš kaže "naših roditelja kraljeva bosanskih" a da pri tome samo sebe spominje kao potomka pomenutih kraljeva.

Ko su tada već pokojni ban Stjepan i knez Vladislav i ostala gospoda iz Bosne, najbolje nam je rekao sam Tvrtko 1387. godine:

... gospodina Stjepana bana i gospodina Vladislava, roditelja njegova, gospoda plemenita bosanska...

U istoj toj povelji, samo nekoliko redova poslije, Tvrtko nedvosmisleno kaže ko je to sve u njegovoj porodičnoj lozi:

... i š njegovimi roditelji i s prigjom gospodom bosanskom i srpskom...

Hoćemo li onda stvarno biti vjerni "stihovima" (još uvijek se smijem da neko riječi iz tako ozbiljnih dokumenata kakve su povelje naziva stihovima), dakle, zapisanim riječima Tvrtka I Kotromanića?

Tvrtko nas je u dvije svoje pomenute povelje u svemu, bar kada je u pitanju njegovo porijeklo, informisao. Dakle, dvije su gospode u njegovoj lozi:

1. gospoda srpska, kraljevi i carevi, čijim je vijencem i čašću i ksufetrom "spodobljen"
2. gospoda bosanska - BANOVI i ostala gospoda bosanska (ban Stjepan, knez Vladislav i ostali)

Sve to je NEOBORIVO pročita li već pomenuti citat - "... š njegovimi roditelji i s prigjom gospodom bosanskom i srpskom..."

Dakako, kad vam otimaju historiju, samo je historijskim izvorima možete braniti.

Na ovu temu se još može nešto reći o spomenu srpske, raške i bosanske gospode paralelno, ali o tome za par dan, kad bude više vremena.

[ZlatniLjiljan]

I mene je ovo malo zbunilo kada sam vidjeo da su na vidik izasli neki stihovi naseg kralja Tvrtka, mozda Boris Radakovic/Rasani smatra srednjovjekovne povelje kao neku vrstu poezije, ili se jednostavno svjesno obraca guslarskom sloju svoje publike pa veli "nek imaju nesto". Samo moram covjeka da pohvalim, da neumorno lupa iste gluposti vec u dobar cas 4 godine, sa malo popunjenijim arsenalom neimenovani francuski putopisaca, SANU magije gdje Sclavo po potrebi znaci Srbin a po potrebi geografska odrednica, ili da se u Monumenti spominju rasani samo niko nemoze da vidi ako nijesi krsten ili da u Bosni zive pravoslavci a po potrebi jeretici itd itd.

Ovaj dio je naravno nas nasljednik Dereticizma izvukao iz povelje Kralja Tvrtka Dubrovcanima iz 1382e, koja je gore prikazana, pa je malo to grubo izmanipulisao da bi prosjecni stanar nekog cetnickog-brloga, koji moze biti impresioniran ovakvim izvalama pomislio "Vidju vraga vodje pise srbin!".

Medjutim kao i uvjek stvari su malo komplikovanije od "dze pise srbin tujdek svi srbi", nesto sto se uporno odbija od cetnicke glave koje su evolucijom vec i otporne sirem razmisljanju, pa hajde da vidimo kontekst ove povelje.

Prvi put u Bosanskoj povijesti,dok je kralj Ludovik (Madjarska) bio ziv a samim tim i mogucnost odmazde, pristupio je Tvrtko I, izgradnji novog uvozno-izvoznog centra za ciju je lokaciju odabrao mjesto u zupi Dracevici na sjeveru Kotorskog zaljeva, rubnom podrucju pod ingerencijom svete krune - gdje je podigao utvrdu Sveti Stefan. U najmladjem primorskom gradu - trajno mu je ostalo ime Novi - tokom prve polovine 1382, otvorene su solane, skladista soli i solni trg uz aktivnu ulogu zadarskih proizvodjaca i trgovaca solju.

U tadasnjoj konstelaciji ovaj se Tvrtkov potez moze nazvati srednjim rijesenjem priznavsi ugarsku vlast ostao je Kotor izvan njegova dometa, dok je izgradnja Novog u kotorskom susjedstvu zadirala u samu srz odnosa s ugarskim dvorom. Ovaj poduhvat koji je bio do skoro tesko zamisliv pokazuje opadanja nerazmjera izmedju Tvrtkovih politicki pretenzija i stvarne moci, vidjecemo kasnije.

Bosanski kralj postupao je autonomno, otvarajuci jedno od najosjetljivijih pitanja njegovih odnosa sa ugarskom krunom. Dok su Dubrovcani poduzimali energicne mjere da sprijece dolazak brodova u Dracevicu, uputio je Tvrtko I, molbu Veneciji da mu proda dva naoruzana brigantina, a nakon sto je 25.7.1382e odbijen, dubrovacke intervencije na moru su se nastavljale. Tek je smrt kralja Ludovika sredinom septembra 1382, radikalizirala pozicije svih aktera. Prve su se promjene mogle ocekivati na Jadranu - "na strateski najvaznijem i geopoliticki najosjetljivijem od svih podrucja" iz sastava "svete krune".

Uzurbana diplomatska aktivnost dvora u Budimu i istocnojadranskih komuna, ocituje istovjetnost njihovih politicki ciljeva; ugrozenost anzuvinskog poretka. Prva poruka lojalnosti svetoj kruni nakon smrti Ludovika I, upucena je iz Zadra gdje je 8.10.1382 utanacen ugovor sa krbavskim knezom Butkom Kurjakovicem. Kao privremenu zastitnu mjeru odredili su Dubrovcani 22.10.1382 da sa Zadrom i ostalim komunama sklope savez protiv Venecije i susjeda na kopnu, racunajuci na komplikacije sa Tvrtkom. Pojacane mjere sigurnosti poduzimao je dalmatinski ban, upustivsi molbu Trogiru da mu ustupi osam balistera za "cuvanje utvrda koje granice s Bosnom" ali mu je 22.9.1382 pomoc skracena.

Kasnije Dubrovacka vlada odlucuje povuci sve trgovce iz Drijeva, a onda uputiti u Ston dosta ratnog materijala. Uznemirenost je pocela duz cjele obale izmedju Zadra i Dubrovnika.

Iskljucivo nedostatak mornarice je primorao Tvrtka na kompromis koji sluzbeno postize gore navedenom poveljom (gdje pise prema Radakovicu/Rasanu pjesme) koju je izdao Dubrovcanima 2.12.1382 u kojoj ukidanje kumerka solskog u Dracevici objasnjava time sto bi njegovo trajnje postojanje krsilo stare zakone i obicaje iz vremena RASKI VLADARA, dakle radilo se o jednoj politickoj finti. Da je ovo bila samo politicka igra i finta dokazace se jer je Tvrtko na podrucju oko usca Neretve, prvi dana 1385e ispod utvrde svetog Mihovila aktivirao solni trg u Brstaniku.

U sustini ova pozivanja na praroditelje i roditelje su imale jedan politicki karakter ali i sakralni sve je logicno i jasno shvatljivo, medjutim gdje bi ovoliko informacije stalo u jedan zatucani mozak kojem je samo vazno gdje pise "srblje". Ali eto kod pjesnika Radakovica/Rasana sve je moguce, pa cak i da Tvrtko pise pjesme.