srpska mitologija o porijeklu naroda u BiH (Milan Balaban)

obaranje svih "dokaza" srpskih nacionalšovinista u svrhu "posrbljavanja" Bosne

srpska mitologija o porijeklu naroda u BiH (Milan Balaban)

PostPostao/la admin » Pet lip 20, 2014 12:54 pm

windows7sevn.org Facebook Share
Bookmark and Share
Historijski mitovi u zemljama nasljednicama Jugoslavije
Inter University Center, Dubrovnik, 16-18 septembar 2004.
MILAN BALABAN
MILAN BALABAN, rođen 03.07.1981. godine u Banja Luci, trenutno živi u Laktašima. Osnovnu školu završio u Banja Luci i Laktašima.

MITOVI O PORIJEKLU NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI
Prva stvar koja se primjeti kod mitova o samom postanku naroda u BiH je njihova isključivost pošto mitovi jednih isključuju mitove drugih. Osnovni zadatak tih mitova je da dokažu temeljno pravo jedne etničke zajednice na određenu teritoriju, pri čemu se poriče pravo drugih etničkih zajednica na tu teritoriju. U njima se najbolje vidi sklonost ka iskrivljenim, romantičarskim interpretacijama istorije. Ukratko pojednostavljeni mitovi o porijeklu naroda u Bosni i Hercegovini se sastoje od toga da Srbi poriču postojanje Bošnjačke nacije, smatrajući je vještačkom tvorevinom, a donekle se to odnosi i na Hrvate u BiH. Za njih su to samo islamizovani i pokatoličeni Srbi, koji su zbog materijalnih, ili nekih "drugih" "niskih" pobuda napustli vjeru praotaca, a time i srpsku etničku cjelinu.
Za Hrvate Bosna je stoljetna katolička, tj. hrvatska zemlja, pošto se katoličanstvo poistovjećuje sa hrvatstvom, sa srednjevjekovnim katoličkim bosanskin kraljevima i plemstvom. Bošnjaci su samo islamizovani Hrvati, "hrvatsko cvijeće", a taj mit je do najnovijeg vremena evoluirao do svoje negacije. Srbi su u većoj mjeri samo doseljeni pravoslavni Vlasi, kojima je srpska propaganda dala srpski nacionalni identitet, i popravoslavljeni katolici.
Kao odgovor na takve mitove Srba i Hrvata, koji im poriču i pravo na postojanje kao posebnog naroda, javlja se bošnjački protumit, koji teži da istakne kontinuitet srednjovjekovne bosanske države, osmanskog perioda i savremene BiH. Uporedo s tim, i mit o kontinuitetu bosanskog, odnosno bošnjačkog naroda. Marginaliziraju se Srbi i Hrvati, odnosno potpuno se poriče izvornost srpske i hrvatske komponente u BiH, pošto su to samo doseljenici, ili još radikalnije samo Bošnjaci pravoslavne i katoličke vjeroispovjesti, kojima ja politička i vjerska propaganda, dala srpski, odnosno hrvatski identitet.

U srpskim mitologizatorskim predstavama o porijeklu naroda u BiH , centralno mjesto zauzima negiranje postojanja bošnjačke nacije i u mnogo manjoj mjeri postojanja hrvatske etničke komponente u BiH. Uporedo s tim pokušava se dokazati kako je Bosna vjekovna srpska zemlja, koja je naseljena samo Srbima. Potvrde tih mitova su se tražile u jeziku kojim se govori u Bosni. Vuk Karadžić je u skladu sa idejom koja je preovladavala u XIX vjeku problem nacionalnog identiteta sveo na jezički. štokavsko narječje je proglasio "najčišćim srpskim jezikom", a od toga su polazili i drugi naučnici i ubrajali Bosnu u srpske zemlje. No za razliku od npr. Francuske ili Njemačke ujedinjujći faktor nije bio jezik već religija. Pokušaj da se preko jezičkog identiteta dokaže srpska bit Bosne nastavljali su se sve do današnjih dana. U "Slovu o Srpskom jeziku", objavljenom 1998, se ponavljaju stare tvrdnje o Srbima sve tri vjeroispovjesti, koje govore štokavskim narječjem. Bošnjaci se proglašavaju vještačkom tvorevinom kojoj je prvo austrougarski ministar finansija Benjamin Kalaj udahnuo život a komunisti ih za vrijeme druge Jugoslavije proglasili narodom, da bi oni svoje sadašnje ime dobili tek poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Hrvati u BiH se smatraju samo etničkim katoličkim Srbima kojima je propaganda katoličke crkve u XIX vjeku dala hrvatski etnički identitet. Da bi se naglasilo kako je Bosna srpska zemlja, naseljena Srbima navode se različiti dokazi. Upotrebljava se Ajnhardov podatak iz 822. god. kako je Ljudevit Posavski pobjegao Srbima koji drže veliki dio Dalmacije. Takođe se navodi i Porfirogenitov podatak o Bosni kao srpskoj zemlji, odvojen od ostale Srbije samo rijekom Drinom. U prilog mitu o Bosni kao zemlji naseljenoj Srbima navode se i povelje bana Matije Ninoslava Dubrovčanima, u kojima stanovnike Bosne naziva Srbima. S tim i drugim "dokazima", naglašava se srpsko etničko porijeklo stanovništva Bosne, kojima je samo islamizacija i kroatizacija dala današnji identitet.
Uzroci islamizacije se krajnje pojednostavljuju, i svode samo na materijalne ili neke druge "niske" pobude, čime se naglašava otpadništvo islamizovanih sunarodnjaka i njihovu navodnu mržnju prema onima koji su kao "bolji" od njih istrajali u vjeri praotaca. Uopšte se ne vodi računa o uticaju derviških redova i vjerskog sinkretizma u širenju islama, kao ni slaba organizacija pravoslavne crkve, koja je tome pogodovala. Zanemaruju se konverzije pripadnika Crkve bosanske i katoličke crkve na islam. Naglašavaju se negativne, "istočnjačke" karakterne osobine koje je ona navodno donijela u zdravu srpsku etničku sredinu.
Hrvati u BiH se smatraju samo kroatizovanim katoličkim Srbima kojima je u XIX i početkom XX vjeka, propagandom dat hrvatski identitet. Pri tom se naglašava kako su se mnogi od njih deklarisali kao Srbi (primjer katoličkih Srba iz Dubrovnika, Medo Pucić, Matija Ban, itd.) ili su kao fra. Grga Martć prvo bili eksponenti srpske nacionalne ideje, da bi kasnije postali zagovornici hrvatstva u BiH5. Iako se po tim mitovima svi pravoslavci smatraju Srbima, to isto ne vrijedi za katolike, pošto se oni navodno sve do samog početka XX vjeka ne smatraju Hrvatima već "Latinima" ili "Katolicima".
ne zna primitivizam šta je minimalizam

Slika
Avatar korisnika
admin
Site Admin
 
Postovi: 5019
Pridružen: Sub pro 29, 2012 2:09 pm
Lokacija: Tuzla, Bosna

Vrati se na: Rušenje srpske propagande/mitomanije o srpskom svojatanju Bosne i Bošnjaka

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost