Krunisanje Tvrtka u Milima (Arnautovici) a ne u Milesevi.

obaranje svih "dokaza" srpskih nacionalšovinista u svrhu "posrbljavanja" Bosne

Krunisanje Tvrtka u Milima (Arnautovici) a ne u Milesevi.

PostPostao/la ZlatniLjiljan » Čet svi 30, 2013 8:55 pm

windows7sevn.org Facebook Share
Ovo moramo malo potanaciti sto se tice tvrdnje i nebuloze da se tvrtko okrunio u Milesevi na grobu svetog save, ovo je veoma popularna konstrukcija kod srpski Historicara koji zele unijeti svoj neosnovani stav na okrunjenje prvog Bosanskog Kralja.

Kao prvo moramo istaci jednu grubu cinjenicu da se ni jedan drugi Bosanski kralj nije okrunio u Milesevi vec iskljucivo u crkvi u Milima u dansnjim arnautovicima, sasvim je logicno zakljuciti da bi prvo mjesto okrunjenja prvog Bosanskog kralja ostalo u tradiciji daljnjih okrunjenja njegovih nasljednika medjutim kako znamo to nije slucaj ovdje, takodje ne posjedujemo nikakve arheoloske nalaze koji bi potvrdili da se Tvrtko krunisao u srpskopravoslavnoj Milesevi. Sve ce nam postati jasno kada uzmemo u obzir kako je nastala ta teorija o okrunjenju u Milesevi.

Pismo kliskog trgovca Radica upuceno Dubrovcanima iz Podvisokog pocetkom novembra 1377, prvi je poznati spomen kraljevske titule Tvrtka I, Kotromanica, pa vec samim tim zasluzuje posebnu paznju. Osim ovoga, on je i pouzdan svjedok samog mjesta okrunjenja Bosanskog prvog kralja, i ako on izrecito ne navodi mjesto. Ipak nam ovo pismo govori da se to odigralo u vremenskom rasponu od 18 Oktobra kada je Radic iz Podvisokog u Dubrovnik uputio prvog teklica sa pismima i pocetka novembra kada je iz istog mjesta trgovac u isti grad odaslao i drugog glasnika. To ce izrecito potvrditi drugi, jedanaest mjeseci kasnije nastao, dubrovacki izvor. Tim drugim povodom napisao je Radic dubrovcanima:

"Plemenitom i mudrom knezu Dubrovnika, sucu i vijecniku spomenute zemlje, ja Radic Klisanin saljem pozdrav i preporucujem se. Kako Vam je, Gospodine, poznato, zbog roka koji ste mi dali, trebao sam u rasponu od dva mjeseca poslati odgovor dobrih ljudi Klisa. Ja radic po svom dolasku iz Dubrovnika u Bosnu odmah sam porucio u Klis, da treba poslati pismo vasoj milosti. Pismo je stiglo u Podvisoki (Visoko) a ja sam po zapovjedi kralja Bosne sa svim tkaninama koje sam donio sa sobom iz Dubrovnika otisao u njegovu rezidenciju, s recenim pismom poslao sam teklica koji je sa spomenutim pismom krenuo iz Bosne: 18 Oktobra (1377) Spomenuto i ostala pisma bila su u Porimu oteta i poderana, a teklic se vratio u Podvisoki, ne znajuci za postavljeni rok. A ja sam boravio u rezidenciji cekajuci na isplatu gospodinu krallja. I tako posto sam ja Radic stigao u Bosnu, saljem ovoga spomenutog teklica vasoj milosti da zbog ovog nemilog slucaja stavite na raspolaganje dovoljno vremena za pribavljanje drugog pisma iz Klisa, skrecuci vam pozornost, da je ovaj teklic isti onaj, koji je bio opljackan i koji sa sobom nosi poderano pismo. Drugog teklica u ovome trenutku nisam mogao naci. Ipak znajte gospodine, da se radi o opravdanoj smetnji, jer sam bio prisiljen ici u rezidenciju. Neka vas bog ucuva u zivotu"

Mihajlo Dinic je ovo pismo koristio da bi dokazao da je "on (radic) iz podvisokog isao u srpsku zemlju radi krunisanja" medjutim ovo se ne uklapa ni u vremenski ritam ni u sadrzaj dogadjaja. Dinicu se takodje potkrala jedna prijevodna greska pisma kliskog trgovca, jer se izrecito vidi iz pisma da izmedju 18og Oktobra 1337, kada je poslao glasnika sa pismom u Dubrovnik, i pocetka novembra kada je poslao drugo pismo u Dubrovnik koje je tamo stiglo 10 og istog mjeseca kliski trgovac nije napustao Podvisoki. Ocekujuci da od Tvrtka naplati dug i Dubrovcanima vrati novac. On je cijelo vrijeme "po zapovjedi kralja Bosne" proveo u ovom mjestu u njegovoj rezidenciji. To obara Dinicevu argumentaciju da se "iz pisma vidi da radic sa tvrtkom izlazi iz Bosne i da se pocetkom novembra vratio nazad u Podvisoki" odnosno da "je on isao iz Podvisokog u srpsku zemlju radi krunisanja".

Takav znacajan dogadjaj bi za malo poznatog trgovca bio dokumentovan u njegovom pismu Dubrovcanima, uzimajuci u obzir da je obrazlozavao razlog svog kasnjenja isplate duga to bi mu doslo kao veoma dobro objasnjenje. Upravo se tada i vrsilo okrunjenje Bosanskog kralja u Milima kojeg kliski trgovac prvi naziva kraljem u poznatim dokumentima (re de Bosna). Vazno nam je i imati na umu da su se tvrtkovo okrunjenje i njegov odlazak u "srpsku zemlju" vremenski poklopili. Zato je Tvrtko i mogao reci, da je "tamo posavsi" bio okrunjen. U istoj povelji (koju cemo vidjeti) prvi Bosanski kralj upotrebljava glagol "dosavsi" (dos d su) sto dodatno rasvjietljuje pitanje mjesta njegovog okrunjenja, odnosno ukazuje ulogu Mila. To znaci da je tvrtko u srpsku zemlju dosao kao vec okrunjen kralj a ne kao ban sa namjerom da se tamo okruni, daljnja analiza ce ovo i potvrditi.

Dubrovacka nam arhiva ne govori detaljnije o samom proglasenju Tvrtka kraljem i Bosne kraljevstvom, ali zato precizno navodi datum Tvrtkova okrunjenja, tj. Mitrovdan 1377. Tvrtkov poslanik, protovestijar Ratko, primio je u Dubrovniku 24og. Oktobra. 1378. svetodmitarski dohodak za tu godinu, tada prvi put isplacen Bosanskom kralju. Tom prilikom zabiljezeno je da se receni tribut "placa raskom kraljevstvu na praznik sv Dimitrija, za prvu godinu njegova kraljevstva, a koja ce se navrsiti na isti praznik svetog Dimitrija u najskorijoj buducnosti". Uz pismo kliskog trgovca Radica nastalo neposredno nakon Tvrtkova okrunjenja, navedeni podatak otklanja zadnju sumnju u pogledu datuma tog svecanog cina. Ovaj detalj nije dubrovacki pisar unio svojevoljno, nego ga je preuzeo ili iz Tvrtkova pisma prilozenog uz zapis (per litteras dicti domini Regis hic affixas) ili mu je tu informaciju prenio pop Ratko, protovjestijar bosanskog kralja.


Da vidimo sta nam sada o ovome kaze sam kralj tvrtko u povelji Dubrovcanima iz 1378e 10og aprila. : Slika

Dakle da malo analiziramo:

"Tamo posavsi" odnosno "S'd'su"

U ovoj povelji sam Tvrtko I jasno kaze da je "isao u srpsku zemlju" te da je "tamo posavsi" bio "vin’can"..... Bogom darovanim mi vincem" Bosanski kralj ovdje na uvid daje svoje svjedocanstvo, u kojem smislu ne ostavlja nikakvu nejasninu, dakle u intervalu dok je "isao u srpsku zemlju" negdje je bio okrunjen, dakle tvrtko nam NE kaze da je kada je dosao u srpsku zemlju bio okrunjen, vec kako stoji "posavsi" u srpsku zemlju. Tvrtko, takodje u ovoj povelji veoma dobro koristi glagole, on jasno razlikuje i koristi "posavsi" "dosavsi" i "prisavsi", tako da nam to dodatno dokazuje da se prvi kralj Bosne nije krunisao u srpskoj zemlji, gdje se nalazi Mileseva.

Detaljniju analizu tvrtkove povelje imamo ovdje: http://www.bosnaonline.org/forum.php/viewtopic.php?f=20&t=1171

Tek 233 godina kasnije, osnovan na nekim nama nepoznatim izvorima, nastao je Orbinijev opis okrunjenja prvog Bosanskog kralja, koji cemo razmotriti detaljnije.

"Nakon smrti Djurdja Balsica i Balse, zauze on takodjer i mnoga mjesta raskog kraljevstva, od dubrovackog i kotorskog primorja sve do Mileseva, a pokori i Vlahe s vise od stotinu njihovih naselja. Silno se uzoholivsi nakon osvajanja tolikih zemalja, Tvrtka obuze hir i htjede se okruniti i prozvati kraljem Raske. Priopci to ugarskom kralju Ludoviku, koji bijase vrlo zadovoljan time, te ga 1376, okrunise metropolit samostana u Milesevu i njegovi redovnici, u crkvi istoga tog mjesta, a on uze ime Stefan Mirce. Nakon krunidbe vladase on u miru i blagostanju, a svi mu se njegovi velikasi i plemici pokoravahu i ne usudjivahu ni u cemu proturijeciti, te on Bosni cinjase sto god mu bijase po volji, ne primajuci niciji savjet. Bijase to u potpunoj suprotnosti s bosanskim zakonima i obicajima i sa slobodom te zemlje. Prije nego sto uze kraljevsko ime, ozeni se Dorotejom, kceri vidinskog cara Stracimira, koja bijase dvorska dama ugarske kraljice. Ucini on to na molbu kralja Ludovika, koji zajedno s majkom skrbise za nju i bijase joj vrlo naklonjen zbog njezine kreposti."

Medjutim ovdje postoji jedan problem koji nije bio na uvidu velikosrpskim historicarima, a to je da Orbini u istom ovom djelu samo dve, tri stranice ranije govori o odlasku bana Stjepana II, Kotromanica u Ugarsku na vjencanje njegove kceri Elizabete i kralja Ludovika I, Orbini govori o mjestu sahrane ovog bosanskog vladara, te kaze ovako:

"No tjekom pripreme za put, ban se tesko razboli i od te bolesti konacno i umre 1357. godine. Pokopase ga u franjevackoj crkvi Svetog Nikole u MILESEVU u Bosni, koju on za zivota bijase dao izgraditi."


Dakle ovdje vidimo da se sa Milesevom nemora odnositi na pravoslavnu Milesevu jer pravoslavnu Milesevu niti je ban stjepan sagradio niti je tamo pokopan!

Od izdanja Orbinijeva djela proslo je 168 godina, dok se opis okrunjenja ne nalazi u cetvrtom svesku monumentalne crkvene povijesti Daniela Farlatija:

"Nakon sto je nadvladao domace i vanjske neprijatelje, godine 1376. uz pristanak svoga svojaka Ludovika, uzeo je Tvrtko sebi naslov kralja Bosne - kraljevska odlicaja svecano i ceremonijalno mu je predao mitropolit ili iguman milesevskog bazilijanskog manastira - i htio je da se naziva Stefan Mirce. A posto je u onim ratovima koje je Ludovik vodio protiv kraljeva Srbije, udruzivsi s njim svoje pomocne cete zauzeo je jedan dio Raske, pridodao je sebi i naslov kralja Raske, osobito kada nakon smrti Vukasina, zadnjeg srpskog kralja, to kraljevstvo nije imalo kralja, nego je bilo okupirano djelom od Turaka, dijelom od susjednih vladara. Stoga se u svojim poveljama upisuje: Stjepan Tvrtko miloscu bozijim kralj Raske, Bosne i Primorja. Nakon toga bilo po zapovjedi bilo po opomeni Ludovika od koga je kraljevski naslov primio, prestao je katolike progoniti, a iza smrti Ludovikove, posto je bio zauzet gradjanskim ratovima, niti je stetio niti koristio katolicanstvu u Bosni i nije mi poznato je li do kraja zivota nanio ikakvu neugodnost ili zlostavljanje pripadnicima latinskog obreda rimokatolicke Crkve."

Farlati takodje spominje "Milesevo" medjutim kao i Orbini locira je u Bosni a ne u pravoslavnoj Milesevi:

"Godine 1357, nemila smrt je ugrabila bana Stjepana, izvrsnog cuvara katolicke vjere, zastitu i stup Bosanske crkve. Naime iste te godine kada je isao u Ugarsku, na poziv kralja Ludovika, koji je ozenio njegovu kcerku Elizabetu, da svojim prisustvom uzvelica svadbene svecanosti, umro je na tom istom putu, u ne toliko zvome, koliko krscanskoj zajednici nesklonome vremenu, njegovo je tijelo preneseno u Bosnu, u MILESEVO, i u franjevackoj crkvi sv Nikole, nakon sprovoda uz velike i velicanstvene svecanosti, sahranjeno u grobnici koju je sam pripravio dok je bio ziv.
Ludovik pak da bi koliko je moguce iskazao ljubav svome tastu koji iza sebe nije ostavio muskog potomka, predao je upravu Bosne Tvrtku, sinu Stjepanova brata Vladislava, a ovaj kada je potom uzeo naslov kralja, i sam je uzeo ime Stjepan i svojim ga nasljednicima predao kao bastinu.
"

Pavao Andjelic je, valja napomenuti, nasao i arheoloske dokaze jer je na lokalitetu grobne i krunidbene crkve Kotromanica u Milima nasao ostatke brokatne tkanine s izvezanim kraljevskim grbovima, tu se nalazi i kraljevska grobnica Tvrtka I Kotromanica smjestena pred samim altarom sa markantnim steckom-sljemenjakom.

Da se vratimo na Orbinija kod kojeg smo uvidjeli problem o zamjeni Bosanskog lokaliteta "Mili"(Milesevo) sa srpskopravoslavnom Milesevom, na toj osnovi sto je Orbini napisao da Tvrtka I "okrunise metropolit samostana u Milesevu i njegovi redovnici," u crkvi istog TOG MJESTA"." Sa ovim se gubilo iz vida, kako smo rekli a valja i napomenuti, ono sta je Orbini napisao nekoliko stranica ranije a to je da je ban Stjepan II, Kotromanic bio pokopan u "franjevackoj crkvi Svetog Nikole u Milesevu u Bosni, koju on za zivota bijase dao izgraditi". Napirmjer Jukic je jos sredinom proslog vijeka znao da se Milesevo s crkvom sv. Nikole nalazi u Bosni. I sam izraz Orbinija "u crkvi istog tog mjesta" izravno naslanja na bosansko Milesevo. To govori i da je Orbini jasno razlikovao ova dva toponima i da nije podlegao konfundaciji srpske Mileseve i bosanskog Mileseva.

Ovakvo neosnovno izjednacavanje Mila sa Milesevom je nadjeno i kod drugih autora, ali UVIJEK u kontekstu koji ne ostavlja nikakvu sumnju da se ovaj toponim nalazio u Bosni. TO je naglaseno u bosanskoj franjevackoj tradiciji. Davno prije Orbinija u franjevackom martirologiju pod godinom 1369, zabiljezena je smrt blazenog Ivana iz Aragona u samostanu "de Milesevo in Bosnia". Ljetopisac fra B. Naganovic (umro 1714) kaze da je ban Stjepan "de Messileuo" dobrohotno primio franjevce te im "in ciutate Mesileuo" izgradio samostan - prvi u Bosni. Dalje pripovijeda da je kao posljednji ban "Stephanus Messileiensis" u Milesevu (" hic Mesilevi") fratrima podigao prvi samostan i da je u njemu bio sahranjen (" et ibi fuit sepultus") . Ovo pise i fra Filip Lastric (1776) koji kaze "Prvi samostan je bio u Milima ili Milosevu". Ljetopisac fra Nikola Lasvanin zapisao je pod godinom 1339 "Dodjase prvi fratri sv. Frane u Bosnu. Kojim ban Stipan ucini prvi manastir u Milosevu, u kojemu se ucini ukopati kad umri.

Kada se zna da je grobna i krunidbena crkva Kotromanica u Milima, u kojoj je osim bana Stjepana II ukopan i kralj Tvrtko I. Kotromanic, vjerovatno i jos jedan kralj, ne preostaje drugo nego da se zakljuci da se prvi kralj okrunio upravo u ovom mjestu.


Dalje sto se tice pravoslavne Mileseve, istrazivanje o milesevskoj mitropolji pokazuje da otpada teoretska mogucnost njenog postojanja 1337, pa cak i vise od pola stoljeca kasnije. Na pouzdan spomen o limskoj i milesevskoj mitropolji nailazi se tek 1442, zatim 1454-1456, odnosno 1466, kada je milesevski mitropolit David boravio kod hercega Stjepana u Novom, gdje je bio odredjen za jednog od izvrsitelja njegovog testamenta.

Uz to, pored arhiepsikopa, odnosno patrijarha 1346, milesevski mitropolit (Koji tad nije ni postojao) nije se mogao pojaviti u toj ulozi buduci da nije bio ovlasten kruniti kraljeve. Srpski su se kraljevi krunili u "petrovoj crkvi ili u Zici ili u Peci", cime srpsko pravoslavna Mileseva definitivno gubi znacaj kao potencijalno mjesto okrunjenja Tvrtka I. Osim toga tesko je zamisliti da se vladar koji nije pripadao pravoslavlju okruni u pravoslavnom manastiru. Crkva sv. apostola Petra i Pavla u Rasu, u kojoj je 1217, papinskom krunom bio okrunjen Stefan Prvovjencani vec je oko 1224, izgubila taj znacaj i odredbom samoga kralja to mjesto je zauzeo manastir u Zici.

Tamo je da se okrunio za srpskog vladara morao poci i Tvrtko I, nikako u manastir Milesevu. Vladar koji u to vrijeme kao Tvrtko I nije postovao kult sv.Simeona i sv. Save nije mogao racunati na podrsku Srpske crkve. Za razliku od kralja Milutina, Stefana Dusana, Jurja II. Stracimirovica Balsica i despota Stefana Lazarevica, koji su se kao vladari legitimirali srodstvom s najstarijim srpskim svetiteljima, pozvao se Tvrtko I. "samo na nemanjicke praroditelje". Knes Lazar a ne Tvrko I, sazvao je 1379. sabor na kojem je bio izabran patrijarh Spiridon. Ne postoji ni jedan nagovjestaj da se neki od nasljednika Tvrtka I. okrunio u ovom mjestu, kao sto ovaj dogadjaj NIJE ostavio NIKAKAV trag u kitnjastoj srpskoj ckrveno-politivckoj povijesti. Nema mu traga ni u srpskom srednjovjekovonom zidnom slikarstu, kao sto prvom bosanskom kralju, ali ni njegovim nasljednicima nema traga medju portretima srpski vladara, ni u prikazima nemanjickog rodnog stabla.

Kako vidimo vezanje za srpskopravoslavnu Milesevu je bez valjanih argumenata, odnosno da je vezano sa okrunjenjem radi novo osvojene oblasti do same drzavne granice. Uvjerljivije nam zvuci objasnjenje koje je iznjeo Historicar Mihaljcic, vezajuci Tvrtkov odlazak iz Podvisokog u "Srpsku zemlju" za vojnu akciju Djurdja Balsica i Karla Topije na bosanskom teritoriju. Tvrtko dakle iz Bosne ne odlazi na okrunjenje, nego da odgovori na napad neprijateljske vojske.

Ovo je sve PREVISE da bude slucajnost.


Koristen rad "Na klizistu povijesti" D.Lovrenovic, uz pisanja M.Dinica.
A man who views the world the same at fifty as he did at twenty has wasted thirty years of his life.
Muhammad Ali
Avatar korisnika
ZlatniLjiljan
 
Postovi: 242
Pridružen: Čet svi 30, 2013 2:24 pm

Vrati se na: Rušenje srpske propagande/mitomanije o srpskom svojatanju Bosne i Bošnjaka

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost