Kompletna knjiga "SREBRENICA, HRONIKA RATNOG ZLOČINA" autora
JAN WILLEM HONIG-a i NORBERT BOTH-a ce biti prezentirana ovdje u tekstualnom formatu.
Zbog vazosti teme jer se ocito radi o genocidu mislim da je od izuzetne vrijednosti za Bosnjake da se na ovome forumu u cijelosti objavi.
Uvod
Potočari, Bosna, 13. jula 1995. Put je posut vrećama i
odbačenom odjećom. Muslimanske
1
izbjeglice hodaju duž niza
autobusa. Iznenada, sklanjaju se s asfalta dok prolazi oklopno vozilo.
Zatim se vraćaju na put, koji prolazi pored onog što je nekada bio
glavni logor holandskih mirovnih trupa Ujedinjenih nacija u
Srebreničkoj enklavi. Izbjeglice idu dalje, po uputstvima srpskih
vojnika i policajaca: "Stoj! Dođi! Dobro. Idi dalje! U red! Jedan po
jedan. Lijevo. Hodaj! Hodaj!" Popodnevno sunce bije. Izbjeglice su
opaljene suncem i iscrpljene. Danima se nisu mogli oprati, a nisu kako
treba pili niti jeli već dugo. Ne protestiraju, već izvršavaju naredbe.
Žene ulaze u autobuse sa svojom djecom i sjedaju šutke, bezizražajnih
lica. Muškarcima nije dozvoljeno da uđu u autobuse i oni još stoje
pored puta.
Nešto dalje, vreće stvari i odjeće gomilaju se u dvorištu jedne
bijele kuće. Tu prikupljaju i ispituju muslimanske muškarce prije nego
što će ih transportirati na neku lokaciju odvojeno od žena. Oduzeta im
je njihova lična imovina. Srpska kamera koja snima ovu scenu iznenada
hvata lice jednog liječnika holandske vojske, pukovnika Gerryja
Kremera. Srpski kamerman pita Kremera: "Šta se događa?" Napeti
Kremer, lica opaljenog suncem, odgovara: "Znate vi šta se događa.
Znate vi..."
Dva dana Kremer i ostali pripadnici holandskih "plavih kaciga"
UN-a gladali su kako muslimanske muškarce odvajaju od njihovih
porodica. Većina Holandana znala je da ih prisiljavaju da budu
svjedoci, pa čak i da sudjeluju u operaciji "etničkog čišćenja". Kasnije,
Kremer je opisao ovu situaciju kao "kombinaciju filmova Schindlerova
lista i Sofijin izbor." Ogromnu većinu muslimanskih muškaraca snašla
je užasna sudbina. Pobijeni su i bezimeno pokopani u masovne
1
Termin "Musliman" i "muslimanski" u knjizi se koristi u etničkom smislu.
grobnice, mnogi su prije smrti mučeni, a mali broj je zatvoren a samo
nekolicina je uspjela pobjeći.
I dok su Srbi "evakuirali" muslimanske izbjeglice iz Potočara,
istovremeno su ubijali i zarobljavali što su više mogli ljudi od formacije
od 10.000 do 15.000 koja se probila iz enklave u pokušaju da pješice
stigne do teritorija centralne Bosne koji je bio pod kontrolom bosanske
Vlade. I mada se nekoliko hiljada snažnijih muškaraca, uglavnom
vojnika, probilo kroz srpske linije, slabiji su zarobljavani u stotinama.
Većina je likvidirana. Do 16. augusta 1996. Crveni križ registrirao je
6.546 zahtjeva za pronalaženje nestalih osoba iz Srebrenice, među
kojima su 6.513 bili muškarci.
Iako se Srebrenička enklava sad bila isključivo srpska,
Muslimani su bili u većini prije nego što je rat počeo u proljeće 1992.
Jugoslavenskim popisom stanovništva iz 1991. utvrđeno je da su od
ukupnog broja od 36.666 stanovnika cijele srebreničke općine 75,2%
bili bosanski Muslimani. Srba je bilo 22,7%. U samom gradu
Srebrenici, mjestu od nekih 6.000 stanovnika, etnički sastav bio je
istovjetan.
Grad Srebrenica nalazi se zavučen u jednoj dolini strmih strana
u istočnoj Bosni. U boljim vremenima, njegovi stanovnici živjeli su
dobro od prihoda od turizma, a radili su u rudarstvu i tekstilnoj
industriji. Ime grada, koje potiče od riječi srebren, ukazuje na njegovu
dugu historijsku vezu sa ovim metalom, koja se proteže unazad do
rimskog doba, kada je nosio ime Argentarin ("Srebreni rudnik").
Relativna izoliranost Srebrenice bila je značajan razlog njenog opstanka
u početnom srpskom naletu na Bosnu i Hercegovinu u proljeće 1992.
godine. S druge strane, njena blizina rijeci Drini i užoj Srbiji značila je
da, naposljetku, neće moći izbjeći udruženim snagama vojski bosanskih
Srba i Jugoslavije.
Osim nekoliko dana u aprilu 1992., Muslimani su održali
kontrolu nad Srebrenicom sve tri godine rata. Ona je postala simbol
bosanskog otpora i ušla je u bosanske narodne pjesme. Ali 11. jula
1995. postojanje muslimanske Srebrenice naglo je prekinuto. Toga dana
televizija bosanskih Srba emitirala je saopćenje generala Ratka Mladića,