Povelja Bana Mateja Ninoslava Analiza prve i druge povelje

Povelja Bana Mateja Ninoslava Analiza prve i druge povelje

PostPostao/la Administrator » Uto kol 04, 2015 12:30 am

windows7sevn.org Facebook Share
U ime Oca i Sina i Svetago Duha amen!

Az rab Božji Matej, a odmjelom Ninoslav, ban bos’nski veliki, kle se knezu Dubrov’čkomu Žan Dandolu i vsej općine Dubrov’čkoj. Takom s’m se kletv’ju klel, kakom se je ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit’k, tako kako su u bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zledi.

A se pisah, imenom Desoje, gramatig bana Ninoslava, velijega bos’nskoga, tako vjerno kako-re u prvih.

A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Bože-re ti daj zdravije.



Analiza prve i druge povelje:

Prva povelja, u kojoj se spominje “Srblin”, jest ona bana Ninoslava, što je donosi Tadija Smičiklas, i Franc Miklošič. Povelja nema nadnevka, ali kako se u njoj spominje dubrovacki knez Žan Dandulo, koji je vladao do travnja 1235., tako povjesničari stavljaju ovu povelju između 1232.-1235. Original se i danas nalazi u Dubrovačkom državnom arhivu.

Gregor Čremosnik, koji je tu povelju potanko opisao s paleografske strane, veli o njoj, da “spada među najmanje južnoslavenske dokumente”. Pisana je na pergameni takozvane njemačko-francuske izradbe. Rezana je nepravilno, a veličina joj iznosi u širini 21,6 cm, a u visini od 4 – 2,5 cm. Te sićušne dimenzije, kako pravo veli Čremosnik, nimalo ne odgovaraju nazivu povelja, pod kojim se uvijek predstavlja nešto svečano i impozantno.

Ovo sve govori, da ova “povelja” nije bila jedini, ni glavni dokumenat, koji je ovom prigodom bio napisan. Glavna povelja, koja je uređivala odnose Dubrovčana s banom Ninoslavom i Bošnjanima, morala je biti napisana prije ove patuljak-povelje. Ova povelja smatrana je malim dodatkom već učinjenoj povelji pa je zato napisana tako i u neuglednoj formi. Premo tome i predmet, dotično osobe, o kojima govori ova patuljak-povelja, morali su biti sporedne vaznosti za obie ugovarajuće stranke, Bošnjane i Dubrovčane, kada ovaj predmet nije bio unesen u prvi glavni dokument. Da je neka posebna, glavna povelja bila napisana prije povelje-patuljka, to se izričito spominje u ovoj zadnjoj. Tu piše: “A se pisah’ imenem’ Desoe, gramatig’ bana Ninoslava veliega bosn’skoga tako virno kakore u pr’vih’ (tj. ‘knjiga’)”.

Gdje je ta prva povelja, koju je Desoje napisao Dubrovčanima u ime bana Ninoslava? Prva povelja je nazvana povelja A, a patuljak-povelja – povelja B. Original povelje A nalazi se u Državnom arhivu u Dubrovniku. Prema Čremosniku i ova povelja, kao i ona B, pisana je na pergameni njemačko-francuske izradbe tamnosmeđom tintom. I na jednoj i na drugoj povelji pečat je bio pričvršćen s vrpcom crvene nepredene svile. Povelja B pisana je tzv. ustavom, a tako i povelja A prema trećem izdavaču Lj. Stojanoviću, iako Čremosnik pismo povelje A označuje na sredini puta od ustava u poluustav.

Razlike pisma između jedne i druge povelje mogle su nastati zbog toga, što nisu pisane istom brigom i marom. Povelja-patuljak, naime, bila je napisana tek, nakon što je prva povelja (A) bila odnesena u Dubrovnik i Dubrovčani zatražili, da se još neke stvari dodaju i pismeno utvrde. Nadopune nisu mogle biti unesene u prvu povelju, kao što će biti slučaj s poveljom iz 1240. jer je pergamena bila već odrezana. Za željene dodatke bilo je potrebno upotrijebiti novu pergamenu, dotično napisati novu povelju.

Zaziv i uvod povelje B sličan je onomu prve povelje A, samo što je u povelji B spomenut dubrovački knez Žan Dandulo, koji nije bio spomenut u prvoj podelji. Glavni i jedini predmet ovoga dodatka, povelje (B), bio je taj, da ban Matej Ninoslav osigura Vlasima slobodno kretanje i uživanje njihove dobiti, tj. zarade, kako su je uživali za Kulina bana. I kada je pisar Desoje bio već zaključio povelju i svojim je potpisom ovjerovio, nekomu je palo na pamet, da se nadopiše novi nadodatak, to jest stavak o sudbenoj nadležnosti za rješavanje sporova, koji bi mogli nastati izmedu Vlaha i Srblina. Taj nadodatak spojen je s već zaključenom poveljom B riječima: “I ovo jo’ste” (“A se este”).

Kako se, dakle, iz samih povelja vidi, ni Srbi ni Vlasi nisu bili spomenuti u prvoj glavnoj povelji A, u kojoj je ban Ninoslav Dubrovčanima zajamčio slobodnu trgovinu i oslobodio ih od “desetine”, tj. srednjovjekovne carine. U glavnom dijelu i povelje-patuljka (B) radi se jedino o Vlasima. Srbi su spomenuti samo u nadodatku toj povelji (B). U drugom, zadnjem nadodatku toj povelji B, uziaju se u zaštitu od “izme” samo Vlasi, a ne i Srbi. “Izma” je srednjovjekovni naziv za odmazdu, tj. vansudsko naplaćivanje pretrpjele štete putem sile od ma kojega pripadnika one skupine, od koje je netko nekomu štetu nanio. Ovo sve govori, da se ni Srbi ni Vlasi ne smiju poistovjećivati s ugovarajućim strankama, s Bošnjanima i Dubrovčanima, nego da se pod tim imenima misli na neke sporedne osobe, ovisne o ugovaračima, koje oni uzimaju pod svoju sudsku vlast i zaštitu. U dodatku patuljak-povelje (B) određuje se, da će u sporovima između Srba i Vlaha Dubrovčani suditi Vlasima, a ban Ninoslav Srbima. Ta je odredba donesena jer su Vlasi bili Romani i govorili romanskim jezikom, sličnim onomu Dubrovčana, iako su ovi bili različiti svojim etničkim postankom od prvih. Suđenje Srbima dato je Ninoslavu, jer su Srbi bili Slaveni i govorili jezikom bliskim jeziku, kojim je govorio ban Ninoslav.

(Kameni-spavac)
Image
Avatar korisnika
Administrator
Site Admin
 
Postovi: 2392
Pridružen: Sub pro 29, 2012 12:46 pm

Vrati se na: Povelje u srednjovjekovnoj Bosni

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

cron