12.marta 1992.godine u Kalesiji kada su ubijeni milicioneri Bukvarević, Živčić i Avdić

najvažniji politički i ratni događaji

12.marta 1992.godine u Kalesiji kada su ubijeni milicioneri Bukvarević, Živčić i Avdić

PostPostao/la admin » Pon ožu 14, 2016 2:23 pm

windows7sevn.org Facebook Share
Danas se navršava 24 godine od ubistva kalesijskih milicionera Seada Bukvarevića i Zijada Živčića, koje je iz vatrenog oružja ubio pripadnik SDS-a Rade Janković iz sela Dubnica. Njegovi pomagači nikada nisu izvedeni pred sud, a pogledajte šta se sve dešavalo tog dana kada su policajci likvidirani.

Prije nego što će se dogoditi ubistvo policajaca, pripadnici SDS-a javno su nosili oružje po naseljenim mjestima, pa i u samoj Kalesiji s namjerom da zaplaše bošnjačko stanovništvo na tom području. Rukovodstvo SDS-a sa Petrom Jankovićem na čelu, rješeno da izazove incident sa težim posljedicama, odabralo je pet mladića srpske nacionalnosti da to izvedu u kafiću „Mis“ u Kalesiji. U toj grupi bili su: Rade Janković, Marinko Todić, Milan Todić, Milutin Ivanović i Vinko Todić. Kad su došli u kafić, u njemu su zatekli dosta gostiju koje su na nepristojan način vrijeđali i psovali, a jednog od njih Marinko Todić pokušao je i fizički da napadne. Vidjevši da se sve odvija po planu, Rade Janković je izveo iz kafića Marinka Todića i Milutina Ivanovića i poslao ih u Dubnicu po oružje. Kada su se vratili, Marinko Todić je pred kafićem iz automata ispalio jedan metak, što je bio, uz sve što su ranije radili, razlog dolaska milicijske patrole u kojoj su bili Sead Bukvarević i Zijad Živčić. Milicionari su automat oduzeli, a Todića i Ivanovića priveli u stanicu milicije.

Dok se ovo događalo, Rade Janković i Vinko Todić napustili su kafić i uputili se prema Dubnici. Po povratku dvojica milicionara pošla su za njima. Sustigavši Radu Jankovića milicionar Bukvarević prišao mu je, uhvatio ga za ruku i pozvao da pođe sa njim. Međutim, istog trenutka Rade Janković je izvukao pištolj iz kojeg je pogodio Bukvarevića direktno u glavu. Kada je čuo šta se dogodilo, iz milicijskog auta istrčao je drugi milicioner Zijad Živčić u namjeri da Jankovića uhvati i razoruža. Nakon kraćeg rvanja obojica su pala u šanac kraj puta. Ubrzo se čuo još jedan hitac iz šanca. Tada se sa podignutim rukama pojavio drugi milicioner Zijad Živčić. Tražio je da mu se život poštedi. Zlikovac se u svom krvavom poslu nije htio zaustaviti, pucao je još tri puta i ubio milicionera Živčića.

Poslije izvršenog zločina ubica Rade Janković odlazi u Dubnicu, gdje ga Petar Janković stavlja pod svoju zaštitu. Kada su organi tuzlanskog SUP-a zatražili da se ubica izruči. Petar Janković im poručuje da će o tome razgovarati samo sa Goranom Žugićem, načelnikom SDB i Srpkom Antićem, načelnikom Odjeljenja milicije CSB Tuzla. U razgovorima koji su provedeni Janković je od Žugića tražio, kao uslov za izručenje ubice, da se prethodno bezbjedno iz stanice milicije u Kalesiji prebace u Tuzlu ranije uhapšeni Marko Todić i Milutin Ivanović. Mada je bilo i suprotnih mišljenja, Žugić je taj uslov prihvatio. Bojeći se da dvojica uhapšenih ne progovore u Kalesiji o njegovoj ulozi u incidentu koji se desio u kafiću „Mis“, Žugić nastoji da ovu dvojicu što prije prebaci u tuzlanski zatvor. Osjetivši da se među narodom i ostalim mlicionerima javlja nezadovoljstvo zbog najavljenog prebacivanja uhapšenih u Tuzlu, Žugić da bi to onemogućio otvoreno prijeti da će baciti bombu ako neko pokuša da ga spriječi da sprovede ono što je dogovorio sa Petrom Jankovićem. Igrajući dvostruku ulogu, Goran Žugić je kao načelnik SDB onemogućio efikasnije djelovanje istrage, tako da je dvostruki ubica Rade Janković imao dovoljno vremena da pobjegne iz Dubnice i skloni se kod svojih istomišljenika na drugoj strani.

Barikade koje su odmah nakon ubistva postavljene na putnim pravcima Tuzla-Zvornik i Živinice-Zvornik paralisale su saobraćaj u ovom kraju.Sutradan, 13.marta 1992.godine, na barikadama je pucanjem iz obližnjeg šumarka ubijen Sead Avdić, vozač iz Kalesije. Ovaj novi zločin unio je još veći nemir na ove prostore i svakog časa prijetila je opasnost da izbijeoružani sukob sa većim dijelom srpskog stanovništva u Dubnici, koje se znatno ranije svrstalo pod zastavu SDS-a.

Pošto ni do 15.marta 1992.godine nije ništa konkretno urađeno oko hvatanja ubice i uklanjanja barikada na putevima, u Tuzli je tog dana naveče održan sastanak u CSB kome su prisustvovali sljedeći učesnici: ministar MUP-a BiH Alija Delimustafić, komandant Tuzlanskog korpusa general Savo Janković, predsjednik Skupštine opštine Kalesja Izet Hadžić, predsjednik SDS Kalesija Petar Janković, v.v. načelnik CSB Tuzla Šemso Softić, načelnik Službe državne bezbjednosti Goran Žugić, načelnik SJB Kalesija, načelnik milicije iz CSB Tuzla Srpko Antić i Meho Bajrić, načelnik SJB Tuzla. Razgovori su održani iza zatvorenih vrata, pa iako je, između ostalog, dogovoreno da se omogući normalno obavljanje istrage i u Dubnici, ubice i nakon ovog sastanka nisu pronađene. Barikade su ukolonjene, ali je u Kalesiji i drugim mjestima kod muslimanskog stanovništva stvoreno uvjerenje da ono što se dogodilo nije djelo jednog čovjeka, nego jedne mnogo šire akcije koju je preko svojih ljudi pripremila i izvela Srpska demokratska stranka iz Dubnice.

Preuzeto iz knjige „Zemlja između istoka i zapada“ Dževada Pašića
ne zna primitivizam šta je minimalizam

Slika
Avatar korisnika
admin
Site Admin
 
Postovi: 5686
Pridružen: Sub pro 29, 2012 2:09 pm
Lokacija: Tuzla, Bosna

Vrati se na: 1992.godina

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost