1530.g. putopis Benedikta Kuripešića

čiji najveći dio pravoslavne religije kasnijom nacionalnom propagandom i srbizacijom postaju današnji nacionalno bosanski Srbi

1530.g. putopis Benedikta Kuripešića

PostPostao/la admin » Ned sij 06, 2013 11:57 am

windows7sevn.org Facebook Share
Bookmark and Share
IVAN MUŽIĆ:"Vjera crkve bosanske", strana 101
...."tada kao i kasnije SVE DO DOLASKA TURAKA NEMA u izvorima spomen o
pravoslavnim Vlasima U BOSNI, osim u starom Humu i na području kasnije Hercegovine". Da su SVI pravoslavni U BOSNI bili DOSELJENICI neprijeporno proizilazi i iz putopisa Benedikta Kuripešića koji je 1530.g. putovao i Bosnom.
na strani 54. "Putopis kroz Bosnu" Benedikt Kuripešić, izdanje Svjetlost, Sarajevo 1950.g. je navedeno sljedeće:

.....Drugi su Srbi (Surfffen), koje zovu Vlasi, a mi ih zovemo CIGANI (Zigen) ili Martolozi (Marcholosen). Ovi DOLAZE iz Smedereva (Schmedraw) i Biograda a vjere su sv.Pavla.

......Sudeći prema tome kako su tu drugu skupinu novonadošlog stanovništva ostali tada nazivali, očito je da su to
bili PRAVOSLAVNI VLASI koji su već počeli potpadati pod utjecaj Srpske pravoslavne crkve.



!
klikni na sliku radi uvecanja :shhh:

1530 Kuripesic o vlasima-Ivan Muzic 100-101 strana.GIF
ne zna primitivizam šta je minimalizam

Slika
Avatar korisnika
admin
Site Admin
 
Postovi: 5687
Pridružen: Sub pro 29, 2012 2:09 pm
Lokacija: Tuzla, Bosna

Re: 1530.g. putopis Benedikta Kuripešića

PostPostao/la admin » Sri sij 03, 2018 1:18 pm

reprint Beograd 2001. https://www.scribd.com/document/8049089 ... ic-Putopis

Image

strana 26
Prije svega, Donja je Bosna vrlo brdovita, ima na sve strane velike šume, i, izuzev malo mjesta, slabo je, osobito na granici, obrađena, zbog toga što je Hrvati i drugi često plijene. Dok je bila još u hrišćanskim rukama, nisu vlasti dozvoljavale da se obrađuje ta zemlja. Ali otkad su Turci osvojili Jajce, počeo je veliki dio pomenute
Donje Bosne, koji je dugo ležao neobrađen, da se ponovo obrađuje.
Dalje, u pomenutoj kraljevini Bosni našli smo tri nacije i tri vjere. Prvo su starosjedioci Bosanci (Wossner);[76] oni su rimo-hrišćanske vjere. Njih je Turčin, kad je osvojio kraljevinu Bosnu, ostavio u njihovoj vjeri. Drugo su Srbi (Surffen), koje oni zovu Vlasima (Wallachen), a mi ih zovemo Zigen (Ćići, Čiči)[77] ili martolozima[78]. Došli su iz mjesta Smedereva (Smedraw) i grčkog Beograda
------------------
[76] Ovdje Kuripešić miješa vjeru i narodnost, pa od tri vjere pravi tri nacije. Bosanci (Wossner) nije naziv na narodnost, nego za stanovnike pokrajine Bosne, kao što su i nazivi Hercegovci, Dalmatinci, Istrani, Kranjci i slični nazivi za stanovnike tih krajeva. Kao što riječ Dalmatinac, Hercegovac, Istranin, Kranjac, Slavonac ne označuju narodnost, tako isto ni Bosanac (Bošnjak) nije ime naroda nego stanovnika Bosne.
[77] Na drugom mjestu, govoreći o Srbima u Gornjoj Bosni, zove ih Kuripešić: Zitzen. U Otenštajnskom rukopisu (izdanje 1910 godine) na tim mjestima stoji Zisttzen i Zitzen. Očito je da se ovdje misli na Čiče ili Ćiće. Tim imenom zvali su se stanovnici Ćićarije, kršovite oblasti u Istočnoj Istri (od Trsta do Kranjske), naseljene pravoslavnim Vlasima, doseljenim sa istočne strane Jadrana, iz Hrvatskog Primorja i Sjeverne Dalmacije. Slovenci su zvali Vlasima i one pravoslavne koji su se u XVI vijeku doselili iz Bosne i naselili u jugoistočnoj Kranjskoj, u Bujanovcima, Marindolu i Zumberku. To su upravo opštine na putu iz Ljubljane u Bosnu, kroz koje je prošao Kuripešić (Novo Mjesto—Metlika: — Mehovo). Zato Kuripešić i zove doseljene Srbe Ćićima, jer su iste vjere kao i oni.
[78] Martolozi su hrišćani krajišnici, graničarski vojnici, kojima je turska uprava dala neka autonomna prava; oni su imali dužnost, da očuvaju i brane državne granice. Mihajlo Konstantinović iz Ostrovice, koji je u XVI vijeku služio u turskoj vojsci, kaže za martoloze, da su imali mjesečnu platu ako su na konju jednu zlaticu (1.600 aspri) i da su nosili oružje kao i dobrovoljci u turskoj vojsci. [Str. 26]

strana 27
(griechisch Weussenburg)[79], a vjere su sv. Pavla (Sanndt Pauls)[80]. Mi ih držimo takođe za dobre hrišćane, jer ne nalazimo nikakvu razliku između njihove i rimske vjere.
Treća nacija su pravi Turci. To su naročito ratnici i činovnici, koji vrlo tiranski vladaju objema prije spomenutim nacijama, hrišćanskim podanicima. Njih (hrišćane) je turski car, da samo obrađuju zemlju, ostavio dosada u njihovoj vjeri (izuzev one koje mladost i lakoumnost navede da se poturče). Ostavio im je i njihove sveštenike, crkve i druge obrede.
Oni nisu bili dužni da od zemlje koju obrađuju daju kakav drugi porez, osim godišnje po jednu ugarsku forintu, tj. 50 aspri od svake kuće. Ali sada, ove godine, pošto je osvojio najveći dio Hrvatske i veliki dio Ugarske sebi potčinio, počeo je oba spomenuta hrišćanska vjerozakona da jače oterećuje i novim nametima, koje ćemo sada pobrojati kinji:
Najprije, on uzima svake godine, kao što je običaj u Turskoj, iz svakog mjesta ili kraja, treće, četvrto ili peto muško dijete ili dječaka. Pri tome bira najljepše i najokretnije, tako da se od oca i majke, iako imaju samo jedno dijete, oduzima i to dijete, ako je samo lijepo i okretno; dok se roditeljima, koji imaju po četvoro ili petoro djece, ako nisu lijepa i okretna, ostavljaju sva.
Drugo, on uzima svake godine od osobe, mlade i stare, osobiti porez od 30 ili 40 aspri.
Treće, on uzima po nekoliko aspri za svaku glavu stoke, na svaku njivu, vrt, livadu i vršaj; isto tako uzima i na svaka vrata u kući po nekoliko aspri. To radi tako, da se poneki put pretjera svaka mjera. Osim toga, Turčin ne da više da se crkve popravljaju
------------------
[79] To je njemački naziv za Beograd.
[80] Pod vjerom Sv. Pavla Kuripešić razumije sigurno pristalice istočnog pravoslavnog obreda, jer vjernike te vjere nalazi poslije i u Srbiji i u Bugarskoj i u Rumeliji. A to su bez sumnje istočnopravoslavni i hrišćani. [Str. 27]

strana 28
ili nove zidaju. Na taj način misli on da ih prisili da pređu na njegovu vjeru.
Zbog toga su pomenuti hrišćani obiju vjerozakona vrlo nezadovoljni, pa se može razumjeti da bi se vrlo rado odade preselili u hrišćanske krajeve. To se može naslutiti i po tome što su nama, kadgod smo dolazili do njihovih kuća, ne samo svoje kuće ustupali, nego nam se i mnogo tužili na sve nevolje što su trpjeli od velikog turskog zuluma (često su Turci pred nama nemilo tukli ne samo stare nego i mlade, pa i žene). Zato često nisu smjeli javno primiti od nas ništa. PrimaJi su samo ono što smo im kriomice davali. Uz to nam tajnim znacima govorahu da bi radije bili kod nas, nego ovdje.
Ah, koliko smo ih puta gledali kako i pred nama stoje sa skrštenim rukama, uzdišući i na nebo pogledajući, ne smijući s nama govoriti. Ali kad bi se po koji od njih našao s nama nasamo, govorio je: “Ah, koliko smo željno očekivali da nas Hristovom pomoći oslobodite! Htjeli bismo rado da se od ovoga tiranstva preselimo u vašu zemlju. Ali smo sada izgubili nadu, jer vidimo da se i vi morate pokloniti turskom caru i da k njemu idete sada da tražite mir”. Odgovarajući im, sažaljevasmo ih mnogo i tješismo boljom sudbinom i nadom. Dao Bog da svi oni, čija srca ne mogu ganuti nasilja Turaka, vide to! Tada bi doista imali sažaljenja sa ljudima, koje mi držimo za prave hrišćane, a koji, i pored neopisivih nevolja i velikih nasilja, ostadoše postojani u spasonosnoj hrišćanskoj vjeri.
Pomenuti hrišćani priznaju takođe da je veliki grijeh što vojuju protiv hrišćana. Ali, ma koliko vješto to izbjegavali, opet moraju nasilu da idu s Turcima protiv hrišćana. Ipak neće mnogi od njih da učestvuju u diobi plijena, a pričaju da malo koji od njih koji vojuju protiv hrišćana umire prirodom (pravom) smrću.
Ali ima i onih koji iz zlih pobuda i zlobe (kao što i kod nas ima zlih ljudi) rado idu protiv nas, pa i na tursku vjeru prelaze, govoreći: “Sada ćemo pomoći da i vas rastjeraju (satru)”. [Str. 28]
ne zna primitivizam šta je minimalizam

Slika
Avatar korisnika
admin
Site Admin
 
Postovi: 5687
Pridružen: Sub pro 29, 2012 2:09 pm
Lokacija: Tuzla, Bosna


Vrati se na: O Vlasima u Bosni i na Balkanu

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost

cron