Share

Florence Hartmann: Ko je i kako prodao SREBRENICU srpskoj vojsci?!

Srebrenicu su prodali, Srebrenicu su napustili, Srebrenicu su izdali, Srebrenicu su žrtvovali, Srebrenicu su slomili.

Rečenica je ovo iz nove knjige novinarke i književnice Florence Hartmann, koja se u svom novom djelu Krv realpolitike: Afera Srebrenica, bavi ulogom zapadnih sila u srebreničkom genocidu.

Knjiga će sutra biti predstavljena u Sarajevu, na press konferenciji u Buybooku, koji i izdaje ovu knjigu.

Florence Hartmann, koja je nekad bila i glasnogovornica i savjetnica haške tužiteljice Carle del Ponte, dan prije predstavljanja knjige dala je intervju za portal Radiosarajevo.ba u kojem otkriva detalje ove političke drame u drami, priče o do sada nikada ispričanim višim interesima država koji su podstakli zapadne zemlje da prepuste stanovništvo osuđeno na smrt njegovim krvnicima. Rekonstrukcija, korak po korak, neizrecivog izbora diplomatija koje su Francusku, Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju učinili potpomagačima posljednjeg genocida prošlog stoljeća.

Razgovor počinjemo saglasne da mit o „prodaji Srebrenice“ nije novina i da se o tome govori već godinama. No, knjiga Florence Hartmann mit je pretvorila u činjenicu, uz pomoć deklasificiranih tajnih dokumenata američke vlade i (dijelom cenzuriranog) istraživanja bivših diplomata State Departmenta (američko Ministarstvo za vanjske poslove).

„Tačno je da je uvijek bilo nejasno kako je enklava mogla pasti, kada je cilj srpskih snaga u Bosni bio dosta jasan od početka, odnosno od prvih etničkih čišćenja 1992. pa nadalje. Znači, etničko čišćenje nije bilo potpuno završeno na početku, pa se proširilo dalje, ali je uvijek bilo jasno da su srpske snage željeli te enklave (Srebrenica i Žepa).

Zato tamo i jesu stvorene sigurnosne zone – koje, naglasimo i to, nikad nisu bile sigurne – ali zato su tamo strane trupe bile raspoređene. I onda dolazimo do 1995, do skoro kraja rata, kada su diplomatski pregovori bivali neuspješni i kada se svijet našao pred dilemom: ili povlačenje trupa iz BiH ili brzo rješavanje sukoba. Naravno da su stoga srpske snage željele brzo završiti posao. Tako da, kazati da cilj nije bio uzeti enklave je totalno apsurdno, A to je zvanična priča“, govori nam Hartmann.

Ona podsjeća kako postoje dokumenti o naoružavanju Srba u Bratuncu 1991, kada su se spremali za rat i kada je rečeno da će traka u BiH, duga 50 kilometara, pripasti Srbiji i da će to, nakon etničkog čišćenja biti koherentna teritorija.

Pritom, dodaje ona, ako je neko i sumnjao u budućnost ovih enklava, ofanziva Krivaja ’95 (akcija srpske vojske), čiji je cilj bio uzeti sigurne zone Ujedinjenih naroda (UN) Srebrenice i Žepe i koja je počela 6. jula 1995, pokazala je svu ozbiljnost situacije.

„I sada je zvanična priča ‘bili smo iznenađeni, oni su samo trebali da spoje put Zvornik i Milići. To je aspurdno. Svi koji smo poznavali situaciju u Bosni, imali smo znak pitanja i činilo se da nam se nešto ne kaže. Ja sam o tome govorila i u svojoj prvoj knjizi o Slobodanu Miloševiću, ali uvijek sam dobivala demantije zapada. Pa i Izvještaj UN-a iz 1999. o padu enklava je potvrdio zvaničnu verziju – zapelo negdje u vojnoj strukturi UN-a, zapadne vlade ništa nisu znale, jedan faks nije radio, francuski general nije bio hrabar… tako ne funkcionira mehanizam odluke o svijetu. Pritom, francuski general Bernard Janvier, koji je najviše obilježen zbog pada Srebrenice, nije dobio otkaz i nastavio je svoju karijeru.

Brzo sam naslutila da je riječ bila o trgovini“, otvoreno govori naša sagovornica.

Haški tribunal je Hartmann 2011. godine osudio na sedmodnevnu zatvorsku kaznu radi otkrivanja tajnog dogovora koji su tokom suđenja Slobodanu Miloševiću sudije Tribunala sklopile sa Srbijom i javnosti uskratili kapitalne informacije koje povezuju Srbiju s genocidom u Srebrenici.

Onda, 2005, objavljen je jedan istraživački rad bivših radnika State Departmenta koji je otkrio da je u SAD, krajem maja 1995, održan sastanak na kojem je dogovoreno da se suspendiraju zračni udari NATO snaga!

„Srpske snage su imale garanciju da će, napadnu li Srebrenicu, izostati zračni napad NATO-a. Da nisu imali tu garanciju, ne bi se izložili tolikom riziku“, priča nam ona o tajnom dilu koji je napravljen kako bi se uspješno završili mirovni pregovori.

„Zapanjilo me što tu informaciju niko nije koristio deset godina! Pa tekst je dostupan i vrlo je zanimljiv jer citira zvanične diplomatske depeše. Niko nije govorio o toj informaciji koja je promakla cenzuri…“

Florence Hartmann
Zatim, u periodu od 2010. pa naovamo, američka vlada objavila je veliki broj tajnih dokumenata koji su deklasificirani, a njenu tezu potvrdila je i obimna dokumentacija online biblioteke Billa Clintona. Svi dokumenti potvrdili su da su Washington, London i Paris napravili tajni dil i prodali Srebrenicu kako bi završili rat na Balkanu. Te tri države stoje i iza zaustavljanja NATO napada. Hartmann poručuje kako general Janvier, sve i da je htio, nije imao ovlaštenje da pokrene NATO zračne udare pred početak napada na Srebrenicu u julu 1995.

Na pitanje, pa zašto se Janvier poslije nije pobunio i rekao „neću ja da budem oličenje negativnosti, kad znate da nisam“, Hartmann odgovara: “Ako hoćete ostati u strukturi, morate biti podobni i spremni da se žrtvujete kako se priča dalje ne bi otkrila.“

Diplomatska igra mogla je spriječiti genocid, da je ijedna strana pristala na evakuaciju stanovništva. No, 11 hiljada mrtvih ljudi tragičan je spomenik podatku da niko nije htio pristati na evakuaciju. Bh. strana smatrala je da bi ovim potvrdila politiku etničkog čišćenja, srpskoj strani to nije odgovaralo, a ni zapadnim diplomatama koji su mirovne pregovore htjeli okončati što prije.

„U kontekstu genocida koji će se desiti to je apsolutno skandalozno“, riječi su naše sagovornice.

„Ja sam uvijek Srebreničanima govorila da možda griješe kada aplaudiraju Billu Clintonu, jer on nije prijatelj kakav oni misle, bez obzira na to što je pomogao da se otvori Memorijalni centar u Potočarima. Dosta njih mi je reklo ‘nismo mi naivni, sve znamo’, ali i mi se bavimo diplomatijom…“

Hartmann poručuje kako je knjigu napisala kako se genocid ne bi više nikada i nigdje ponovio:

„Ne znam kako će biti prihvaćena, jer donosi dozu mučnine. Ukazuje da nije bilo zlonamjerne zavjere, već vidimo kako ide jedan diplomatski proces kada se situacija odmah ne rješava, pa se produži i onda se tu malo skine ‘višak’ koji ometa rješavanje situacije. I taj višak su nažalost ljudske stavke… Srebrenica je vrlo precizan, bitan primjer, jer je dovela do povratka genocida na tlo Evrope.“

Srebrenica je posebna, jer je bila zaštićena zona, jer je imala mehanizme za sprječavanje genocida, a nisu korišteni instrumenti da se to spriječi.

„Svi su se hvalili, i nastavit ćemo to slušati ovog 21. novembra, povodom 20. godišnjice Dejtonskog sporazuma, kako su diplomatski heroji uspjeli da za šest ili osam sedmica naprave mirovni plan. Pa ćemo slaviti, pa ćemo se nakloniti fantastičnim supermanima. I da, oni su uspjeli vratiti mir na Balkanu na čemu smo zahvalni, ali ne smijemo nikad više samo da aplaudiramo bez da spomenemo da je cijena olakšanja njihovog posla i ubrzanja njihovog uspjeha bio genocid. Zato se nadam da se više nikad neće naivno aplaudirati i da se više nikad neće dozvoliti manipulacija javnosti“, zaključuje Hartman na kraju intervju za.

Ukoliko želite sresti autoricu, možete to učiniti u ponedjeljak, u 19.30 u SARTR-u, gdje će biti održana javna promocija.

Razgovarala: Lana Ramljak

radiosarajevo.ba

Relevantni clanci

Leave a comment

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.