13. February 2013.

Agrarna reforma u kraljevini srba hrvata i slovenaca za vrijeme agrarne reforme Bošnjacima muslimanima u Bosni i Hercegovini oduzeto je oko 1,85 miliona dunuma ”najbolje zemlje”.

Share

Nakon Prvog svjetskog rata Bošnjacima u BiH oduzeto je oko 1,85 miliona dunuma ”najbolje zemlje”, a kasnije još 600.000 dunuma

Skica Andrićgrada

Faruk Vele

Nakon što je otkriveno da Republika Srpska (RS) i reditelj Emir Kusturica grade Andrićgrad u Višegradu na bošnjačkoj zemlji, kao i najave da će nasljednici višegradskog zemljoposjednika Pašana Hadžića pokrenuti tužbu protiv odgovornih za uzurpaciju nasljedstva, iznova se nameće pitanje koliko je zemlje na različite načine oteto od bošnjačkih porodica u posljednjih 100-tinjak godina.

Prema relevantnim istraživanjima bh. historičara, tokom agrarne reforme iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije Bošnjacima u Bosni i Hercegovini oduzeto je oko 1,85 miliona dunuma ”najbolje zemlje”.

Također, prema ocjenama akademika Muhameda Filipovića, socijalistička Jugoslavija je Bošnjacima u BiH uzela dodatnih 600.000 dunuma zemlje.

Oduzimanje zemlje provodilo se na osnovu Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. godine kojim je oduzet “višak zemlje i poljoprivredne imovine od kulaka, crkve, manastira i nezemljoradnika”.

Akademik Ibrahim Bušatlija koji je prije 20-tak godina učestvovao u istraživanjima uzurpacija bošnjačke imovine kroz protekle decenije, tvrdi da je nad Bošnjacima izvršen i ekonomski genocid!

‘Kad je uspostavljena stara Jugoslavija, poslije Prvog svjetskog rata, nastupila je kriza kod muslimanskog svijeta, naročito posjedničkog. Tada je grarna reforma ustvari osakatila bošnjački korpus. Bošnjaci su dobrim dijelom razvlašteni. Te agrarne reforme bile namijenjene da oslabe klasu posjednika, Bošnjaka pretežno. Cilj je bio da se na taj način lakše upravlja preostalim muslimanskim svijetom. Agrarne reforme koja su išle jedna za drugom su, zapravo, desetkovale imovinu Bošnjaka. Naročito u oblasti poljoprivrede, šumarstva i ostalim djelatnostima. Radilo se o imovnskoj redukciji, iza koje, svakako, dolazi i politička redukcija”, tvrdi Bušatlija za agenciju Anadolija (AA).

Napominje da su oni koji su organizirali oduzimanje zemlje Bošnjacima pod izgovorom agrarnih reformi znali da će tako ”lakše moći manipulirati narodom koji je po brojnosti bio treći u Jugoslaviji”. Tvrdi da bi se ovim pitanjem moralo ozbiljni pozabaviti.

”Bošnjački veliki posjednici, begovi i age, su preko noći postali siromašni. Ljudi su se okrenuli drugim zanimanjima, ali, što je posebno važno, nisu više bili gospodari zemlje. To je ostavilo velike posljedice. Pazite, ti veliki posjednici su održavali i kontinuitet državnosti Bosne, oni su bili politički narod. Ti ljudi su upravljali državom i garantirali njen opstanak. Uspjelo se potpuno devalvirati taj sloj, zbog čega su oni sišli s historijske scene”, objasnio je akademik Bušatlija.

Prema relevantnim izvorima, Bošnjaci su 1918. godine posjedovali više od 83 posto teritorije današnje BiH. Bošnjački autori smatraju da je agrarna reforma koja se provodila poslije Prvog svjetskog rata ”ekonomski genocid” nad Bošnjacima, jer je njezin cilj bio ”ekonomsko uništavanje muslimana”.

-Ko je vlasnik zemlje u BiH-

S druge strane, prema istraživanjima rahmetli profesora Bakira Tanovića, a koje je iznio u djelu ”Ko je vlasnik BiH?”, Bošnjaci su 1910. godine posjedovali 63,84 posto ukupne obradive površine u BiH.

Direktor Instituta za historiju BiH prof. dr. Husnija Kamberović temeljito je istraživao begovske zemljišne posjede. Dr. Kamberović tvrdi da je prema Uredbi o likvidaciji agrarnih odnosa u BiH od 12. maja 1912. godine, do 1918. godine isplaćeno 250 miliona tadašnjih dinara za bivša kmetska selišta. Također, on ističe da je ostalo još 17 miliona dinara koje država nije platila bivšim zemljoposjednicima za ”obradivu zemlju i rentu kao naknadu za hakove iz 1919. i 1920. godine”.

Kamberović navodi da je analizom strukture zemljišnih posjeda 46 begovskih porodica utvrđeno da se najznačajniji dio zemljišnih posjeda u BiH krajem 19. i početkom 20. stoljeća nalazio upravo u posjedu tih porodica.

”Oko 15 posto svih slobodnih zemljišnih posjeda (begluka) i preko 30 posto kmetskih selišta nalazio se u ovom krugu porodica. Ukupan broj kmetskih selišta 1918. godine, koji su bile u vlasništvu ovih 46 porodica, iznosio je 31.986, ali se za svega 5.761 selišta može utvrditi površina i strutkrua selišta”, tvrdi on.

-Politika siromašenja-

Akademik Filipović je, također, ranije iznio podatke prema kojima su u periodu od 1945. godine Bošnjacima nacionalizacijom oduzimane i kuće, radnje, tvornice… Na taj način su ostajali bez ogromnih bogatstava, što se kasnije odražavalo na njihov ukupni položaj unutar BiH. Prema ocjenama historičara, bio je to nastavak politike siromašenja i ekonomskog slabljenja bošnjačkog naroda.

Nakon što je jugoslavenska Privremena narodna skupština jednoglasno 23. augusta 1945. donijela Zakon o agrarnoj regormi i kolonizaciji, sličan Zakon 5. januara 1946. donijela i Narodna skupština Bosne i Hercegovina.

U provedbi agrarne reforme u Bosni i Hercegovini stvoren je zemljišni fond površine 1.345.129 dunuma (134.513 ha), a od toga 1.063.769 dunuma (106.377 ha) obradivog i 281.360 dunuma (28.136 ha) šumskog zemljišta.

(akos.ba/anadolija)

Relevantni clanci

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.